ATANASIJEVIĆ, Slavka (Aloysia), pijanistica i skladateljica (Osijek, 2. XI 1850 — Beč, prosinac 1891). Sestra Marije, slikarice. Opće i glazbeno obrazovanje stjecala je od djetinjstva pod očevim nadzorom. Osim materinskog govorila je njemački, francuski i mađarski jezik. Učila je uglavnom privatno kod vrsnih osječkih pedagoga: prirodne znanosti kod dra Ž. Vukasovića, crtanje kod slikara H. Conrada von Hötzendorfa, pjevanje kod I. N. Hummela, ravnatelja »Esseker Gesangsvereina«, violinu kod prof. T. Machulke, zborovođe pjevačkog društva »Lipa«, a glasovir kod Đ. Trišlera. U glasoviru se usavršavala sama i na studiju u Beču, pa je kao izvrstan autodidakt i kompoziciju svladala pomoću udžbenika A. B. Marxa (Die Lehre von der Musikalischen Komposition praktisch-theoretisch). Kao pijanistica i skladateljica djelovala je najduže u Osijeku, sve do nesretne udaje 1882, za poljskog bonvivana Andrzeja Eug. Kwiatkowskog; katastralnog pristava i mjernika u Bosni, kad se povukla iz javnosti. — Bujnog temperamenta i fantazije, skladala je »male komade već u najnježnijoj mladosti, kada još nije znala kajde pisati« (F. Kuhač). Koncertirala je od 1874. na društvenim priredbama i u dobrotvorne svrhe u Somboru i Osijeku (koncerti »Lipe«), Novom Sadu, Subotici i Zagrebu, u plemićkom kasinu u Pešti, u Grazu i Beču, a svirala je i u lječilištima Aussee, Gleichenberg, Karlsbad, Marienbad i Bad Ischl. Uz svoje skladbe, izvodila je i tadašnje popularne skladbe. Klavirske kompozicije iz pijanistički aktivne faze, ujedno i jedino poznate, skladala je u koncertnom stilu na stare preuzete napjeve (Na te mislim, Ustaj, ustaj mili rode, Fantazija slavenskih pjesama) i »dokazala čulo za simetriju i glasovni efekt, muzikalnu ortografsku korektnost«, dok je u načinu variranja i u klavirskim izvedbama u virtuoznom salonskom stilu »slijedila A. Dreyschocka i F. Liszta« (Kuhač). Za domet interpretacije naročito vlastitih skladbi, hvalili su je suvremeni glazbeni pedagozi i umjetnici (Th. Ritter, K. Prager, A. Orgéni-Görger, A. Schwarz i dr.). Njezino glazbeno djelo nije očuvano u cijelosti. Dio ostavštine pohranjen je u Osijeku (arhiv HPD »Lipa«) a biografska građa koju je prikupljao F. Kuhač za Biografski i muzikografski slovnik nalazi se u Zagrebu (Arhiv JAZU). Nekoliko svojih skladbi je i tiskala: Na te mislim. Fantaisie de Concert, op. 1 (posv. dru Witoldu Jaroszewskom, Zagreb s. a.), Reflets du Printemps. Polka Caprice pour piano, op. 6. (Leipzig s. a.), Ustaj ustaj, mili rode. Chansonette Slave, op. 2 (varijacija Kuhačeve fantazije »Mi smo braća«, Leipzig s. a.).
LIT.: (Slavka Atanasijević). Zastava, 9(1874) br. 84; Szabatka 1874, br. 30. — Conzert. Die Drau, 10(1877) 3, str. 3. — Franjo Vaniček (Vk.): Concert des Vereines »Lipa« und Frl. Slavka Athanasiević. Agramer Zeitung, 52(1877) 17, str. 2. — Isti: Unsere Nationalsprachlichen Verhältnisse und der Gesangsverein Lipa. Ibid., 98, str. 2. — Franjo Kuhač (F. Š. K.): Dvie hrvatske umjetnice. Vienac, 11(1879) 48, str. 764–767. — Osobne viesti. Ibid., 14(1882) 19, str. 304. — F. Ž. Miler: Dopis. Osiek, 23. veljače 1892. Gusle, 1(1892) 3, str. 23. — (F. Kuhač?): Slava Atanasiević skladateljica. Dom i sviet, 6(1893) 3, str. 45. — Josip Kamnikar: Početci HPD »Lipe«. Hrvatski list, 22(1941) 31. III, str. 12. — Milan Stanulović i Dušan Miškov: Vasa Atanasijević lekar iz Osijeka saradnik i prijatelj Vuka Karadžića. Zbornik radova VII naučnog sastanka Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Sremska Mitrovica 1976, 233–234.
Stanislav Marijanović (1983)
