ATTOMYR, Josip

ATTOMYR, Josip (Leberwurst), liječnik i medicinski pisac (Đakovo, 7. IX 1807 — Požun, danas Bratislava, 5. II 1856). Medicinu je studirao na Jozefinskoj medicinsko-kirurškoj akademiji u Beču. Oduševivši se za homeopatski način liječenja, objavio je pod pseudonimom Delalethes članak u obranu te nove znanosti (Archiv für die homöopathische Heilkunst, 1830) zbog čega je bio isključen s Akademije te je studij morao nastaviti u Münchenu, gdje je promoviran 1831. disertacijom o homeopatskoj psihijatriji. Liječničku je praksu obavljao u općoj bolnici u Münchenu. Liječio je homeopatskim metodama, navodno vrlo uspješno (homeopatski je liječio i vlastitu tuberkulozu pluća), pa ga je utemeljitelj homeopatije S. Hahnemann pozvao k sebi u Köthen da ga osobno upozna. Poslije je radio kao tjelesni liječnik grofova von Csaky u Leötschanu, pratio je lorda Shrewsburyja u London, zatim je imenovan tjelesnim liječnikom vojvodâ od Lucce; uredio je vojvodsku dvorsku mineralošku zbirku i u Marliji botanički vrt s biljkama koje se upotrebljavaju u homeopatskoj terapiji. — Bio je svadljive naravi te je često dolazio u sukobe i mijenjao boravište: živio je u Leipzigu, Szepes-Mindszentu, Požunu, Hadersdorfu kraj Beča, Pešti. Naposlijetku se 1847. nastanio u Požunu gdje je svojim liječenjem stekao velik ugled. Bio je član mnogih znanstvenih društava: liječničkih u Palermu, Leipzigu, Köthenu, društva homeopatskih liječnika Austrije, homeopatskog udruženja u Philadelphiji i Rio de Janeiru. Postao je znamenit svojim homeopatskim spisima od kojih su najpoznatiji Briefe über Homöopathie u 3 sveska te Primordien einer Naturgeschichte der Krankheiten u kojem je dao nacrt homeopatske nosologije s obilnom kazuistikom i praktičnim terapijskim uputama. Sastavio je homeopatsku terapeutiku spolnih bolesti, prevedenu i na francuski, te kriminalističku antropologiju na temelju Gallove frenologije. Mnogo je njegovih rasprava ostalo u rukopisu koji je dijelom izgubljen a dijelom objavljivan poslije pod tuđim imenom. Bio je jedan od najistaknutijih homeopatskih liječnika; njegova je najveća zasluga pokušaj da medicini dâ egzaktnu prirodoznanstvenu podlogu.