AUGUSTINOVIĆ, Augustin

AUGUSTINOVIĆ, Augustin, teološki publicist, bibličar i pisac (Skakava Gornja kod Brčkog, 20. III 1917). Sin je Franje i Janje, rođ. Matijević. Krsno mu je ime Anto. Osnovnu školu završio je u Bukoviku (1924–1928), a klasičnu gimnaziju u Visokom (1928–1937). Filozofsko-teološki studij polazio je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1937–1939) i Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1939–1942). Na crkvenom sveučilištu Antonianum u Rimu nastavio je studij teologije (1942) te stekao magisterij (1943) i doktorat (1945) disertacijom Critica determinismi joannei, a na rimskomu Papinskom biblijskom institutu završio je specijalistički biblijski studij (1945–1947) i postigao licencijat iz Sv. pisma (1947). Predavao je na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu (1947–1952), a 1952. je preselio u Venezuelu gdje djeluje kao misionar, župnik i teološki pisac u mjestima Capaya (1952–1955), Caucagua (1955–1969) i Carrizal (od 1969). — A. je počeo pisati u đačkom listu Cvijet (1930/1931). Do 1943. objavljivao je pjesme, novele, pjesničku prozu, putopise, rjeđe i kritike, među ostalim u: Hrvatskoj prosvjeti (1937), Hrvatskoj straži (1937), Glasniku sv. Franje (1938), Kalendaru sv. Ante (1938–1941), Hrvatskoj smotri (1939–1943) i Hrvatskom ženskom listu (1939). Potpisivao se i pseudonimom Tin Tinović i Toni Tinov. Dok je boravio u Jeruzalemu objavljivao je teološke članke i biblijske studije na talijanskom jeziku u revijama: La Terra Santa (Jeruzalem 1947–1951), Antonianum (Rim 1950), Almanaque de Tierra Santa (Jeruzalem 1951) i Studii biblici franciscani (Jeruzalem 1950–1952), a na hrvatskom se javljao dopisima u Hrvatskomu katoličkom glasniku (Chicago 1947) i člankom O starim hebrejskim rukopisima nađenim blizu Mrtvog mora u Dobrom Pastiru (1951). Nakon dvadesetgodišnjeg prekida javlja se esejima iz područja estetike, biblike, povijesti kršćanstva, povijesti Crkve u Latinskoj Americi, sociologije kulture i religije i člancima o A. Solženjicinu u listovima: Siete rollos para diregentes de Cursillos de Cristiandad (Salamanca 1971), Tripode (Caracas 1972–1979), La Religión (Caracas 1973–1978), Conversión y reconciliación en el Año Santo (Caracas 1973), Los Teques (1973–1975), Iglesia Pascual (Caracas 1975) i Iglesia Venezuela (1976). Suradnik je i Spomenice fra Karlu Baliću (Rim 1978). Augustinovićevu knjigu »El Khader« e il Profeta Elia preveo je Eugene Hoade na engleski (Jeruzalem 1972). Za knjigu El hombre roto dobio je prvu nagradu na natječaju časopisa Trípode.