BABIĆ

BABIĆ, plemićka obitelj iz Varaždinske županije. Plemstvo (ugarsko-hrvatsko) dodijelio je Karlo VI Habsburgovac 12. VIII 1716. Franji Babiću, njegovoj ženi Elizabeti Csakani, sinovima Vuku i Antunu i kćeri Julijani. Potomak Matije B., Ivan, poginuo je u bici kod Austerlitza 1809. Njegov sin Matija (1776–1824), pravnik i odvjetnik u Zagrebu, studirao je političke i pravne nauke u Egeru (obrana teze tiskana u istom gradu 1803), a u Pešti iste godine položio je odvjetnički ispit. God. 1813. kupio je obiteljsko imanje i dvorac Gredice kod Zaboka (dvorac je srušen u II svjetskom ratu). Matijin sin Tito (1813–1892), podžupan Varaždinske županije, polazio je gimnaziju u Zagrebu i Nagykaniszi i završio studij prava u Zagrebu (obrana teze tiskana u Zagrebu 1832). Od 1832. bio je notarius jurator banskog stola u Zagrebu i zastupnik grofice Amalije Sermage u saboru u Požunu (1832–1836). Od 1837. začasni vicefiškal, a od 1840. prisjednik Županijskoga sudbenog stola Varaždinske županije. Bio je pristaša hrvatskoga narodnog preporoda. U to vrijeme član je Ilirske čitaonice (poslije Narodne čitaonice) u Zagrebu i dopisuje se sa Stankom Vrazom, a oko 1835. i s Ljudevitom Gajem. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru (1848, 1861. te od 1878) i hrvatski delegat u Ugarsko-hrvatskom saboru (1881); kotarski sudac u Začretju (do 1861), podžupan Varaždinske županije te prisjednik (od 1861) i predsjednik (1874) Sudbenog stola. God. 1864. nekoliko je mjeseci vršilac dužnosti velikog župana Varaždinske županije. Njegov sin → Ljubo, književnik, s umjetničkim imenom Ksaver Šandor Gjalski dao je u liku illustrissimusa Bathoricha u istoimenoj pripovijetki (Vienac, 1884, 5, 6, 7) karakterni portret svog oca. Njegov unuk (sin Titova sina Ivana) je slikar → Ljubo Babić. Rukopisnu ostavštinu književnika Ksavera Šandora Gjalskog čuvao je potomak obitelji, fizičar i alpinist Ivan Babić Gjalski (1927–1953).