BABIĆ, Stjepan, jezikoslovac (Oriovac, 29. XI 1925). Osnovnu je školu završio u Oriovcu, a gimnaziju pohađao u Slavonskom Brodu, Osijeku i Zagrebu gdje je maturirao 1947. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti te ruski i njemački jezik (1955). Disertaciju Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku obranio je 1962. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Rad JAZU, 1966, 344). Radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1955. kao asistent, od 1963. kao docent, od 1970. kao izvanredni, a od 1975. kao redoviti profesor. Od 1977. je član suradnik JAZU. Urednik je Jezika od 1963, a glavni urednik od 1970. Član je Leksikološko-leksikografske komisije i Komisije za lingvističku terminologiju pri Međunarodnomu slavističkom komitetu. Sudjelovao je referatima na slavističkim kongresima i skupovima u zemlji i inozemstvu (Sofija 1963, Göteborg 1976). — Glavna je tema Babićeva znanstvenog proučavanja tvorba riječi u suvremenomu hrvatskom književnom jeziku. Tomu je posvetio tridesetak znanstvenih rasprava tiskanih u domaćim i stranim časopisima: Jezik (1958, 1962, 1968, 1970–1981), Radovi Zavoda za slavensku filologiju (1963, 1971, 1973, 1976, 1977), Književnost i jezik (1970), Zeitschrift für slavische Philologie (Heidelberg 1971, 1980), Slavistična revija (1972, 1978), Zbornik Zagrebačke slavističke škole (1973, 1975, 1976), Onomastica jugoslavica (1976), Filologija (1978, 1980), Književni jezik (1978), Naš jezik (1978), zbornik Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika (1978), Rad JAZU (1981), Slavica Helvetica (Bern—Frankfurt/M—Las Vegas 1981), Zbornik o Đuri Daničiću (1981). Nastoji pronaći sustav, a u njemu mjesto svake jezične jedinice o kojoj raspravlja. Zaključke donosi na temelju opsežne dokumentacije što ju je skupio. Bavio se i jezičnom problematikom s područja pravopisa, akcentuacije, morfologije, sintakse, norme, terminologije, leksikologije i leksikografije, povijesti jezika i poredbene slavistike. B. je autor školskog leksikona Jezik te suautor dviju gramatika. Sudjeluje i u nekoliko znanstvenih projekata koji su u toku (Znanstvena gramatika hrvatskoga književnog jezika, Rječnik naseljenih mjesta, etnika i ktetika).
DJELA: Jezik, školski leksikon. Zagreb 1963, 1965², 1966², 1967³. — Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika (sa S. Težakom). Zagreb 1966 (do 1972. 5 izd.). — Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika (sa S. Težakom). Zagreb 1973.
LIT.: Milan Šipka: Dr Stjepan Babić: Jezik-školski leksikon. Jezik, 12(1964–65) str. 58–62. — Zlatko Vince: Dr Stjepan Babić, Jezik. Ibid., 14(1966–67) str. 91–96. — Asim Peco: Dr Stjepan Babić: »Jezik«. Književnost i jezik, 1966, 1, str. 79–84. — Zlatko Vince: Novi gramatički priručnik za osmogodišnje škole. Jezik, 15(1967–68), 61–64. — Mate Šimundić: S. Babić, Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku. Voprosy jazikoznanija, 4. Moskva 1968, 144–146. — Stjepan Babić. Ljetopis JAZU, 81. Zagreb 1979, 469–471.
Milan Moguš (1983)
