BAĆ, Josip

BAĆ, Josip, inženjer građevinarstva (Prijedor, 29. VI 1902). Osnovnu i srednju školu završio je u Sarajevu (1921). Studij tehnike započeo je u Beču, a zatim, nakon duljeg prekida, nastavio u Pragu gdje je diplomirao (1936) na hidrotehničkom odsjeku Tehničke visoke škole. Po završetku studija radio je kao hidrotehnički inženjer pri državnim ustanovama u raznim krajevima Jugoslavije, ponajviše na području Bosne i Hercegovine. Od godine 1945. obavlja dužnost šefa Hidrotehničkog odsjeka Ministarstva građevina SR BiH. Sveučilišnom nastavničkom aktivnošću bavi se od 1948, prvo na Saveznoj visokoj školi za plansko gazdovanje u Sarajevu, a od 1950. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sarajevu u svojstvu izvanrednog profesora. Od 1959. izvanredni je profesor na Građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Sarajevu (predmeti: Riječna hidrotehnika i Hidrotehničke melioracije). Nakon habilitacije izabran je (1965) za redovitog profesora na istom fakultetu. God. 1967. izabran je za dopisnog, a 1973. redovitog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH. — Osim nastavničkog rada izuzetne rezultate postigao je na području balneohidrologije i balneotehnike. Originalnim koncepcijama rada i uspješnim rezultatima u korištenju mineralnih i termalnih vrela kao i velikim brojem radova istaknuo se kao izuzetan stručnjak na tom području (Ilidža, Banja Vrućica, Fojnica, Kiseljak, Višegrad, Gradačac, Vitina kod Zvornika, Banja Koviljača, Smederevska Palanka, Viča kod Prokuplja, Banja Keževica, Lipik, Istarske Toplice, Stubičke Toplice, Varaždinske Toplice, Rogaška Slatina, Radenci, Rimske Toplice, Bad Tatzmannsdorf, Bad Mitterndorf, Schönau, Radkersburg, Urach, Casamiccioli). Važan je i njegov doprinos istraživanjima na dobivanju pitke vode u kršu dubinskim bušenjima na mjestima tektonskih poremećaja. Ta metoda uspješno je primijenjena u Slanom kod Dubrovnika, Studencu kod Mostara, Ostrošcu kod Duvna, Cazinu i Velikoj Kladuši. Sudjelovao je na više međunarodnih znanstvenih skupova. Napisao je nekoliko desetaka elaborata, stručnih i znanstvenih radova itd. Za uspjehe i zalaganja u stručnom i znanstvenom radu primio je nekoliko odlikovanja, među ostalim Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima (1965) i Orden rada sa crvenom zastavom (1971) te austrijski Orden velikog počasnog znaka (1966) za zasluge za Saveznu pokrajinu Burgenland (Gradišće). Dobitnik je velikog broja nagrada, među ostalim 27-julska nagrade (1974) i Nagrade ZAVNO-BiH-a (1979), počasnih priznanja, povelja, plaketa i dr.