BAČIĆ, Antun

BAČIĆ, Antun (Bachich, Bscsich), vjerski pisac (Vrba kod Broda, oko 1690 — Našice, 12. XII 1758). U Franjevački red stupio je 1. XI 1710. u Velikoj; studij filozofije i bogoslovije svršio je u Italiji. Nakon povratka u domovinu bio je profesor bogoslovlja u Petrovaradinu (1720), zatim samostanski poglavar u Našicama (1725–1727, 1735–1736, 1748–1749, 1752–1753), Šarengradu (1729–1730) i Budimu (1730–1732). Bio je namjesnik provincijala u Prekosavlju (1729), definitor upravnog vijeća provincije (1732–1735), kustod provincijalu Filipu Lastriću (1741–1745), namjesnik provincijala za čitavu Bosnu Srebrenu (1753), a 1754. izabran je za provincijala te provincije. — Na poticaj Lastrića, B. je sabirao životopisne podatke za franjevce Bosne Srebrene i pisao Necrologium Bosnae Argentinae. U Našicama je dao podići propovjedaonicu i oltar u samostanskoj crkvi i nastavio je gradnju samostana; u Budimu je započeo gradnjom nove crkve i dao je podići suknaru za potrebe provincije. Djelo Istina katoličanska posvetio je ostrogonskom nadbiskupu Emeriku Estherhazyju. Prema latinskom ili talijanskom prijevodu španjolskog djela Marije Agredske Coronel Mistica ciudad de Dios, priredio je na hrvatskom jeziku Život Božje Kraljice i gospoje naše, što ga je poslije njegove smrti izdao Ivan Velikanović (1773). — B. se po svom radu može ubrojiti u budimski kulturni krug, a njegova Istina katoličanska »pripada hrvatskoj kontroverzističkoj literaturi, premda slijedi uobičajeni raspored katoličkih katekizama onoga doba« (F. E. Hoško).