BAĆIĆ, Petar Krstitelj

BAĆIĆ, Petar Krstitelj, pisac (Brištani kod Drniša, 1. X 1847 — Visovac, 20. VII 1931). Boravio je nekoliko godina u franjevačkom samostanu na Visovcu spremajući se za upis u gimnaziju koju je od 1864. pohađao u Sinju. U Franjevački red primljen je 1867. Teologiju je studirao u Šibeniku (1869–1870) i Makarskoj (1870–1872), a za svećenika je zaređen 1871. u Splitu. Nakon kraćeg boravka u Kninu, odlazi u Sinj i tu je 1872. kapelan, a 1873–1904. prefekt pitomaca franjevačkog sjemeništa. God. 1876–1904. predavao je na franjevačkoj gimnaziji zemljopis, povijest i latinski, a 1904–1907. bio je direktor gimnazije. Od 1907. do 1909. bio je starješina samostana Sv. Lovre u Šibeniku, potom se vratio u Sinj i bio sjemenišni duhovnik do 1925, kad se povukao na Visovac. — B. se osobito zanimao za narodnu prošlost, povijest franjevaca i pojedinih krajeva te za pučki jezik. Povijesnim temama pristupao je romantičarski s očitom didaktičkom tendencijom. Osim kulturno-povijesnih priloga pisao je religiozno-poučne članke, crtice, pripovijesti i osvrte te objavio nekoliko knjižica u duhu franjevačke nabožne literature XVIII st. Od 1875. do 1931. surađivao je u listovima, kalendarima i časopisima: La Dalmazia cattolica (1875–1901; od 1889. Katolička Dalmacija), Narodni Koledar (1881–1882), Narodni list (1881, 1886, 1888–1890, 1904), Nada (Split 1883), Glasnik jugoslavenskih franjevaca (1887–1891), Narod (1887), Obzor (1889), Hrvatska (1892–1894, 1901), Franjevački glasnik (1895, 1897, 1899, 1900), Starohrvatska prosvjeta (1895), Osvit (1899, 1900), Smotra dalmatinska (1906), Hrvatska rieč (1908), Pučke novine (1911), Dan (1912), Naše jedinstvo (1915), Gospa Sinjska (1922, 1923, 1927, 1929), Hrvatska duša (1924), Hrvatska prosvjeta (1928), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1928), Jadranska vila (1930, 1931). U samostanskim knjižnicama u Sinju i na Visovcu ostali su u rukopisu nekrolozi mnogih franjevaca i popisi župnika srednje Dalmacije. Njegovu povijesnu pripovijest Jelisava Lapsanović, banica karinska (1881) nagradila je Matica dalmatinska. — Pisao je ikavicom te odobravao jezične prijedloge Ante Kuzmanića i Gabre Puratića. Stvarao je kovanice i upotrebljavao rijetke riječi izbjegavajući tuđice. — Prema K. Kosoru, B. je na temelju pučkog jezika i svoje lektire izgradio poseban stil i jezični izraz karakteristične plastičnosti, jedrine, jasnoće, slikovitosti i neposrednosti.