BAČIĆ, Stjepan

BAČIĆ, Stjepan, arhivist i pjesnik (Babina Greda, 25. XII 1908 — Zagreb, 12. VII 1982). Rođen je u slavonskoj seljačkoj obitelji. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu (1914–1918). God. 1924. šest je mjeseci učio bravarski zanat, a zatim ponovno radio na obiteljskom imanju sve do 1926. Kao pisar seoske općine (1926–1927) privatno je položio četiri razreda gimnazije u Vinkovcima, a redovito završio više razrede i maturu (1931). U Zagrebu je dvije godine studirao pravo, a od 1933. do 1936. opet je živio na obiteljskom posjedu. Kraće je vrijeme radio u tvornici »Bata«. Od 1937. studirao je i diplomirao (1941) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pedagošku grupu predmeta i jugoslavenske književnosti. U vrijeme rata bio je službenik na pošti u Vinkovcima. Od 1945. do 1952. bio je profesor na vinkovačkoj gimnaziji, a zatim je radio u Odjelu za prosvjetu i kulturu Vinkovaca te od 1953. kao viši arhivist u Arhivu Hrvatske u Zagrebu. Umirovljen je 1976. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima arhivskih radnika, a dvaput je bio potpredsjednik Društva arhivskih radnika Hrvatske. — Prva pjesma Za svoje ideale objavljena je u tjedniku Novi čovjek (1926, br. 10). Pjesme i manje prozne radove povremeno je objavljivao u publikacijama: Novi čovjek (1926, 1927), Borovo (1938), Narodni kalendar čiče Grge Grgina (1942), Hrvatski sjever (1944), Vinkovačke novosti (1953), Lirika (Antologija lirike pjesnika Vinkovčana, 1955), Zaljubljenici Cibalae (1976), Susreti (Umag 1976). Radove iz arhivistike objavio je u publikacijama: Arhivski vjesnik (1959–1979), Arhivist (1961), Informator (1964), Godišnjak ogranka Matice hrvatske (Vinkovci 1969), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu (1969), Zbornik Historijskog arhiva u Karlovcu (1970), Priručnik za arhiviste (Zagreb 1977). Djelovao je u vanjskoj arhivističkoj službi; normirao je postupke čuvanja registraturne građe prije dolaska u arhiv te se zalagao za uspostavu međuarhiva.