BADNJEVIĆ, Ešref

BADNJEVIĆ, Ešref, publicist i političar (Počitelj, Čapljina, 11. V 1907 — Beograd, 1. VIII 1980). Sin Hašima, suca, i Fatime, rođ. Gavrankapetanović, domaćice. Gimnaziju je pohađao u Mostaru, gdje je i maturirao 1926. Studirao je i diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1930. Zaposlio se kao sudac u Zagrebu i na tom poslu ostao do prvih dana okupacije. Naprednomu radničkom pokretu pristupio je kao učenik VI razreda gimnazije, a od druge pol. 1940. djelovao je u ćeliji komunista intelektualaca u Zagrebu. U lipnju 1941. izabran je za člana IV RK KPH. Uhapšen je u rujnu iste godine i interniran u Jasenovac i Staru Gradišku. Poslije bijega iz logora, živio je kao ilegalac u Zagrebu. U travnju 1942. odlazi u NOB. Najprije je bio u Agitpropu OK KPH za Liku, a zatim u Glavnomu obavještajnom centru za Hrvatsku. Izabran je za vijećnika I, II i III zasjedanja ZAVNOBiH-a, te u Zakonodavni odbor pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a. U studenom 1945. imenovan je prvim ambasadorom FNRJ u Egiptu, Siriji, Libanonu i Palestini. Bio je i opunomoćeni ministar u Ministarstvu vanjskih poslova, a radio je i u Saveznom ministarstvu rada do 1950. Zbog svojih stavova i djelovanja za Informbiro, kažnjen je a po izdržavanju kazne 1960. dolazi u Beograd, otvara advokatsku kancelariju gdje radi do odlaska u mirovinu. — Prvim radom Naša narodna poezija kao najjači i najverniji elemenat narodne kulture javio se u mostarskom listu Zora (1926, 1). Zajedno s H. Kikićem pokreće u Zagrebu list za društvena i književna pitanja Putokaz (1937–1939). U Putokazu, Izrazu i drugim partijskim publikacijama pisao je o kulturno-političkim i ekonomskim problemima pod pseudonimom Mustafa Orlanović i šifrom E. B. Za NOB-a surađivao je povremeno u Vjesniku JNOF-a. Suautor je knjige Koncentracioni logori – dokumenti ustaškog terora (s. l. 1944).