BAHOVEC, Franjo, arhitekt (Samobor, 28. X 1906). Arhitekturu je diplomirao 1929. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Od 1930. do 1945. radio je u Odjelu za visokogradnje Gradskoga građevnog ureda u Zagrebu, a poslije oslobođenja na urbanističkim osnovama nekih mjesta u Gorskom kotaru. God. 1947/1948. zaposlen je u Republičkom zavodu za socijalno osiguranje te projektira nekoliko zgrada zdravstvenih ustanova, zatim radi u građevnom poduzeću »Tempo«, a od 1951. do umirovljenja 1973. u Projektnom zavodu »Plan« u Zagrebu. — Držeći arhitekturu timskim radom, često je surađivao s kolegama: s Ivanom Zemljakom u gradnji zagrebačkih škola na Jordanovcu, Selskoj i Cvjetnoj cesti (1932–1939) i na natječaju za regulaciju Kaptola (1934), s Antunom Ulrichom u izradi projekta stambene zgrade s kapelicom u Marinkovićevoj ul. 1 u Zagrebu (1934), a sa Zvonkom Kavurićem u projektu zgrade policijske uprave u Petrinjskoj ul. 32 (1939). S A. Ulrichom dobio je prve nagrade na natječaju za projekt sanatorija na avalskoj Šupljoj steni (1932) te škole u Samoboru (1933). God. 1935. za natječaj je radio samostalno Obrtnu školu u Zagrebu, a 1936. izveo je sportski park i mali bazen na Šalati. Već u početku rada B. je prihvatio nazore moderne arhitekture; njegovi su objekti jednostavne strogosti i funkcionalnih rješenja. Funkcionalistička tendencija u predratnoj zagrebačkoj arhitekturi spojena s Bahovčevom strašću za sportom i zanimanjem za tehnologiju, odvodi ga postupno prema sportskoj i industrijskoj arhitekturi. Radio je također javne i stambene zgrade te sudjelovao na mnogim natječajima. Poslije rata izvedeno je nekoliko Bahovčevih objekata: plivački bazen na Šalati (1948), zatvoreni bazen u Daničićevoj ul. (1952–1956, suautori V. Antolić i B. Tušek), objekti željezare u Varešu (1952), hotel »Petka« u Dubrovniku (1958, s B. Tušekom), nova tvornica »Gavrilović« u Petrinji (građena 1958–1975), hotel »Dražica« na Krku (1970) i dr. Među natječajnim projektima važniji su Filozofski fakultet u Sarajevu (1952, prva nagrada, s B. Tušekom), Sekretarijat unutrašnjih poslova u Zagrebu (1955, treća nagrada, s arhitektom Emilom Pernarom), zgrada »Vjesnika« u Zagrebu (1956, treća nagrada, s Pernarom). God. 1970. dobio je nagradu za životno djelo »Viktor Kovačić«, a Nagradu »Vladimir Nazor« 1980.
LIT.: Vladimir Potočnjak: Arhitektura u Hrvatskoj 1888–1938. Građevinski vjesnik, 8(1939) 4–5, str. 55. — Ljubo Babić: Umjetnost kod Hrvata. Zagreb 1943, 237, 242. — Nagrada »Viktor Kovačić« za životno djelo. Čovjek i prostor, 21(1974) 12, str. 14. — Tomislav Premerl: Zdravstveni objekti i projekti hrvatske međuratne arhitekture. Arhitektura, 28(29!)(1975) 152–153, str. 29–31, 36. — Isti: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Ibid., 30(1976) 156–157, str. 28, 53. — Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata (katalog izložbe). Zagreb 1976, str. 7. — Ratko Aleksa: Franjo Bahovec – Arhitektura je timski rad. Vjesnik, 41(1980) 11 799, str. 8. — Tomislav Premerl: Arhitekt Franjo Bahovec. Čovjek i prostor, 28(1980) 9, str. 12, 13.
Tomislav Premerl (1983)
