BAICA, Joško

BAICA, Joško, internist i slikar amater (Dubrovnik, 12. VI 1923). Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku, a Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1952. Najprije je radio kao liječnik na gradilištu hidrocentrale »Vinodol« u Lokvama a zatim, specijaliziravši u Zagrebu internu medicinu, kao šef internih odjela bolnica u Travniku (1959–1963), Gospiću (1963–1965) i Bosanskoj Gradiški (1965–1973). Završivši postdiplomski studij iz kardiologije, od 1973. radi kao šef službe za kardio-vaskularne bolesti Centra za dijagnostiku u Zagrebu. U svojim radovima tretira razne internističke teme, no ponajviše problematiku kardio-vaskularnih bolesti i ocjenjivanje radne sposobnosti (Zbornik X sastanka internista Hrvatske i Slovenije, 1963; Zbornik I stručnog sastanka endokrinologa Jugoslavije, Beograd 1963; Kardiološki terapijski simpozij, Sarajevo 1963; Zbornik II kongresa internista Jugoslavije, Sarajevo 1964; Zbornik I stručnog sastanka hematologa i transfuziologa Jugoslavije, 1964; Simpozium o terapiji sa citostaticima, Sarajevo 1965; Zbornik II skupa gastroenterologa, Jajce 1969; IV znanstveni sastanak internista Hrvatske, Split 1975; Acta medica iugoslavica, 1975; Čovjek i promet, 1976; Psihosomatski pristup kardio-vaskularnim bolestima, Beograd 1976), kao i odnos liječnika prema likovnim umjetnostima (Saopćenja, 1963, 1970). — B. se amaterski veoma intenzivno bavi likovnom umjetnošću. U slikarstvo ga je uputio slikar i pisac Kosta Strajnić, oko kojega se okupljao tzv. dubrovački krug (G. Rajčević, I. Ettore, A. Masle i Z. Bandur, a nakon oslobođenja I. Dulčić, Đ. Pulitika). U početku rada stvara pod utjecajem M. Konjovića, s naglašenim kolorizmom, varirajući često isti motiv u raznolikim gamama boja. Sâm je svoju motiviku podijelio: Susreti s rodnim gradom (Dubrovnik), Ugođaji i horizonti koje sam volio (pejzaži iz Dalmacije i Gorskog kotara), Sjećanja na more (fauna mora), Mrtve prirode (vaze s voćem), Cvijeće (pretežno makovi u različnim varijacijama boja), Medicinski svijet (kirurške operacije), Daleki gradovi (vedute New Yorka), Aktovi, Srce zemlje (»nadzemno podzemni krajolici«). Radio je scenske nacrte za kazalište u Dubrovniku, zidne dekoracije u bolnicama u Travniku, Bosanskoj Gradiški i Gospiću te na brodovima »Klek« i »Viševica«. Ilustrirao je nekoliko poglavlja Medicinske enciklopedije JLZ-a. Osnivač je (1956) i tajnik Likovne sekcije Zbora liječnika Hrvatske, član Društva likovnih amatera Hrvatske i Grupe »69«. Izlagao je samostalno u Travniku (1963), Opatiji (1970), Crikvenici (1975), Zagrebu (1975, 1977, 1978 – 3 izložbe), Beogradu (1976), Dubrovniku (1978), Šibeniku (1978), Milanu (1978), Brdovcu (1979), Osijeku (1979), te Starom Gradu (s Bižacom i Vrsalovićem, 1974) i Zagrebu (s Ljubicom i Zvonkom Veljačić 1977). — Sudjelovao je i na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu npr.: Likovna sekcija Zbora liječnika Hrvatske (Zagreb 1956, 1974, 1976; Opatija 1970), Grupa »69« (Zagreb 1971, 1973–1976, 1978; Beograd 1975; Novoselec 1976; Ivanić-Grad 1976), Zagrebački salon (Zagreb 1975), 100 godina moderne umjetnosti u Dubrovniku (Dubrovnik 1978), I medici pittori di Zagabria i Biennale Europea »La Medicina nell’Arte« (Torino 1975), L’arte ecologia (Piacenza 1978), 2^a Biennale d’Arte sacra (Milano 1978), XV Rassegna internazionale di Pittura, Scultura e Grafica (Napoli 1978). Za svoj rad dobio je više nagrada: Mladi – likovno stvaralaštvo (Beograd), Plaketa grada Zagreba (1975), Splita (1977), Beograda (1977), l’Concorso Internazionale »L’Arco d’Oro« (Milano 1978), l’Concorso Internazionale d’Arte – ecologia (Piacenza 1978), XV Rassegna Internazionale (Napoli 1978) i dr. »On baštini pastozni namaz i probojne slojeve, ležernost kompozicije, koloristički postupak i jarko mediteransko svjetlo… ali je nedvojbeno da je unutar motivike u našoj poratnoj umjetnosti originalan« (J. Škunca).