BAJIĆ, Leonard

BAJIĆ, Leonard (Martin), vjerski pisac (Vojnić kod Sinja, 27. IX 1889 — Stara Gradiška, 17. II 1948). Rodio se u brojnoj seljačkoj obitelji. Gimnaziju je završio u Sinju, a teologiju studirao u Šibeniku, Zaostrogu i Makarskoj. U Franjevački red stupio je 1907. na Visovcu, a za svećenika je zaređen 1913. u Makarskoj. Službu župnika obavljao je u Bajagiću, Metkoviću, Sinju i Drnišu, odakle su ga 1919. protjerale talijanske okupacijske vlasti. Bio je i odgojitelj u sjemeništu u Sinju, učitelj novakâ na Visovcu i profesor pastoralnog bogoslovlja na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj. U Omišu, Šibeniku i Zagrebu bio je samostanski poglavar, a 1934–1937. definitor u upravnom vijeću provincije Presvetog Otkupitelja. — Pisao je o pitanjima liturgijske obnove, katoličke akcije, o asketici, mistici i katoličkoj sociologiji te surađivao u časopisima i listovima: Vjesnik književnog društva sv. Jeronima (1918), Nova revija (Makarska 1922, 1926–1934, 1937–1939), Sacerdos Christi (1923–1925, 1927), Katolički list (1924, 1926, 1927, 1942, 1944, 1945), Luč (1925–1926), Gospa Sinjska (1927, 1934, 1938–1941), Narodna politika (1927), Bogoslovska smotra (1928), Duhovni život (1929–1934, 1941, 1942), Seljačke novine (1930), Kalendar sv. Ante (1935, 1942), Croatia orans (1936), Život s crkvom (1939). Neke priloge iz tih publikacija objavio je u knjizi U duhu katoličke obnove. Preveo je i izdao Katekizam kršćanskog savršenstva Antuna Wallensteina (Makarska 1940) i djelo Giuseppea M. Camella Odgoj klera (Zagreb 1942). Bio je i suradnik Hrvatske enciklopedije.