BAKOTIĆ, Ignacije Antun

BAKOTIĆ, Ignacije Antun (Bakotić Mihić), pjesnik (Kaštel-Gomilica, 31. VII 1747 — Kaštel-Gomilica, 1. III 1819). Studij je svršio u splitskom sjemeništu oko 1774. Od 1776. obavljao je svećeničku službu u Kaštel-Gomilici i ondje od 1796. do kraja života bio župnik. — Bio je poznat po razboritosti, odanosti narodu i poznavanju hrvatskog jezika na kojem je sastavljao prigodnice; takva je i pjesma u pohvalu pukovniku J. A. Matutinoviću, zastupniku građanskih težnji u sukobu s plemićima, tiskana u Anconi 1789. Čini se da je on autor i dviju poznatih pjesama o događajima u Dalmaciji 1797 – Uzdasi i plač starca Milovana i Tužbeno prigovaranje starca Milovana z’Dalmacijom u vrime Mletaskoga propadnutja – koje su bile pripisivane A. Dorotiću. U tim je zbivanjima B. živo sudjelovao. Prisustvovao je sastanku splitskih prvaka (7. VI 1797) i, prema V. Kapetanoviću, putovao kao njihov zastupnik u Karlovac »da izrazi njihove želje za jedinstvo Dalmacije s Hrvatskom i da zatraži vojnu pomoć cara Franje usprkos zahtjevima demokratske vlade da Dalmacija i nadalje ostane s Venecijom«. S oduševljenjem je dočekao dolazak generala M. Rukavine u Dalmaciju, ali se poslije s njim sukobio i zbog toga morao pobjeći iz Kaštel-Gomilice. Međutim, grof R. Thurn oslobodio ga je krivnje i dao imenovati počasnim kanonikom Nina. Za pobune protiv francuskih vlasti ljeti 1807. pobjegao je na Vis; poslije je bio uhićen, ali je na suđenju u Zadru 4. X 1807. proglašen nevinim i nakon toga nastavio župničku službu. A. Dalla Costa ističe da mu je Bakotić pomogao »toliko u istumačenju harvaskom, koliko u ispisanju« njegova djela Zakon czarkovni.