BAKROVIĆ, Vinko

traži dalje ...

BAKROVIĆ, Vinko, pisac i pjesnik (Dubrovnik, oko 1475 — Dubrovnik, oko 1538). Sin je uglednoga dubrovačkog pučanina Nikole i Cvijete, rođ. Dobrašinović. Školsku naobrazbu stekao je u dubrovačkom dominikanskom samostanu i, čini se, negdje u Italiji. Prilikom polaganja zavjeta u Dubrovačkoj dominikanskoj kongregaciji 21. V 1492. poklonio je 100 dukata za gradnju poznate knjižnice dominikanskog samostana. Njegov mladi drug i član istog samostana Ambroz Ranjina tvrdi da je bio »učen bogoslovac te nadaren pjesnik i propovjednik«. Njegove pjesme i drugi spisi, pisani elegantnim stilom, nisu sačuvani.

LIT.: Antun Dabinović: Hrvati u vrijeme Matijaša Korvina. Hrvatsko kolo, 23(1942) str. 59. — Thomas M. Kaeppeli i H. V. Shooner: Les manuscrits médiévaux de Saint-Dominique de Dubrovnik. Catalogue sommaire. Rome 1967, 12–13. — Stjepan Krasić: Congregatio Ragusina Ord. Praed. (1487–1550). Romae 1972, 98. — Librairies in Croatia, 3. Zagreb 1975, 25. — Serafin Marija Crijević: Bibliotheca Ragusina, 4 (rkp.) 1742. Priredio S. Krasić. Zagreb 1980, 156.
 
Stjepan Krasić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BAKROVIĆ, Vinko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 9.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/bakrovic-vinko>.