BALAĆ, Gajo, kazivač epskih narodnih pjesama (Lika, potkraj XVIII st. — poslije 1833). Kad se 1830. kao putujući slijepi guslar našao u Kragujevcu, od njega je Vuk Karadžić zabilježio desetak epskih pjesama, pretežito hajdučke tematike (npr. o Mijatu Tomiću). Vuk je jedan zapis unio u drugu, a šest u treću knjigu svoje zbirke Srpske narodne pjesme (1891–1902), a neke pjesme ostale su neobjavljene. Pojedini su primjeri s vremenom postali vrlo poznati te su uvršteni u gotovo sve priručnike i antologije narodne epike, npr. Starina Novak i knez Bogosav te Mali Radojica, koji je A. Daudet prenio u roman Kraljevi u izgnanstvu (Les Rois en exil).
LIT.: Vuk Stefanović Karadžić: Srpske narodne pjesme, 4. Beograd 1896, XIX. — Matija Murko: Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, 1. Zagreb 1951, 206. — Borivoje Marinković: Vukovi pevači (predgovor u: Vuk Stefanović Karadžić, O srpskoj narodnoj poeziji). Beograd 1964, 317–337. — Svetozar Matić: Naš narodni ep i naš stih. Novi Sad 1964, 294. — Miodrag Popović: Istorija srpske književnosti, 1. Beograd 1968, 228–229.
Josip Kekez (1983)
