BALAGOVIĆ, Judita

traži dalje ...

BALAGOVIĆ, Judita, udana Pethő de Gerse, donatorica (—1700). Podrijetlom je iz plemićke obitelji. Uz njezino obiteljsko prezime češće je naveden pridjevak »de Japra«, koji se ne javlja kod ostalih članova obitelji Balagović. Bila je udana za baruna Ivana Pethő de Gerse (umro 1671), gospodara Ivanca. U crkvi Sv. Marije pavlinskog samostana u Lepoglavi dala je Judita postaviti nadgrobnu ploču svom suprugu s njegovim i svojim grbom. Prema zapisima N. Bengera, u istoj crkvi dala je 1672. sagraditi oltar Blažene Djevice Marije Čenstohovske (nije sačuvan), a 1673. novu bočnu kapelu Muke Kristove (nazvanu i Kapela mrtvih) i u njoj 1676. oltar Žalosne Marije (rad varaždinskog kipara Ivana Jakoba Altenbacha). U natpisu iz 1681. spominje se i kao donatorica župne crkve Sv. Marije Magdalene u Ivancu (na dovratniku crkvenih vrata, poslije dovratniku mjesnoga župnog dvora). O njezinu trošku u Zagrebu su 1697. tiskane propovijedi Služba Marialska Mihajla Šimunića s dodatkom Sedem kratkih opomenkov. Na naslovnoj stranici te knjižice zabilježeno je: »Na službu Marie alduvane po jedne osebujne službenice J. B. V. P.«. Nadopunivši ove inicijale u J(udita) B(alagović) V(dova) P(ethev), E. Laszowski je njoj pripisao autorstvo »opomenkov«. Međutim, cenzori knjižice Petar Vrbanić i Petar Blažinčić izrijekom navode da je kanonik Šimunić autor propovijedi i ekshorta, što je i iz teksta knjižice očito. Moguće je da je ona dala tiskati i prigodni spis pavlinskog pisca Andreasa Eggerera Castrum doloris parentandis manibus spect. quondam ac. magn. D. D. Joannis Petheő… (Graz 1672). Godinu njezine smrti zabilježio je A. Patačić (Status familiae Patachich, rkp. iz XVIII st. u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, f. 31), a Laszowski je naveo da je iste godine napisala oporuku u kojoj je nadarila više crkava te da je pokopana u isusovačkoj crkvi Uznesenja Marijina u Varaždinu. — Dio njezine korespondencije od 1663. do 1688 (jedno njezino hrvatsko pismo i devet pisama njoj upućenih, među kojima i hrvatsko pismo Judite Petronile Zrinske) čuva se u zbirci rijetkosti NSB u Zagrebu.

LIT.: Nikola Benger: Synopsis Historico-Chronologica Monasterij Lepoglauensis Ordinis S. Pauli I. Eremitae Prouinciae Croato-Slauonicae (rkp. iz XVIII st. u Arhivu JAZU u Zagrebu), list 36, str. 2. — Iván Nagy: Magyarország családai czimerekkel és nemzékrendi táblákkal, 9. Pest 1862, 262. — Ivan Kukuljević Sakcinski: Nadpisi sredovječni i novovjeki. Zagreb 1891, 65, 124–125. — Đuro Szabo: Spomenici kotara Ivanec. Zagreb 1919, 9, 16, 21, 55. — Emilij Laszowski u: Znameniti i zaslužni Hrvati. Zagreb 1925, 212. — Olga Šojat: Feniks pokore Mihajla Šimunića. Forum, 10(1971) XXII/12, str. 991–993. — Doris Baričević: Pavlinski kipari u Lepoglavi. Kaj, 13(1981) 2, str. 9.
 
Redakcija (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BALAGOVIĆ, Judita. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/balagovic-judita>.