BALAŽOVIĆ, Odorik (Balazsovich, Odoricus), pisac (Močonok kod Nitre u Čehoslovačkoj, 1810 — Nitra, 11. VIII 1875). Stupivši u Franjevački red, zaređen je 1833. za svećenika. Bio je lektor filozofije i teologije, od 1856. ravnatelj slavenskih misija franjevačke provincije sa sjedištem u Nitri. God. 1868. izabran je za vikara, a potom za provincijala iste provincije. — Pisao je na latinskom jeziku o prošlosti svoga Reda i doseljenju Hrvata u zapadnu Ugarsku te jugozapadnu Slovačku, gdje su hrvatski franjevci djelovali već 1520.
DJELA: Xenium amoris A. V. P. Damiano Paulovich, def. prov. emerito suae solemnis proffesionis jubileum celebrat. A P. Ocforico Balazsovich, oblatum. Posonii 1865. — Brevis historia Conventuum Ordinis S. Francisci Reformatae Provinciae S. Mariae Hungariae. Posonii 1869.
LIT.: Jószef Szinnyei: Magyar irók. Élete es munkái, l. Budapest 1891, 410. — File Szedenich: Naši pišci i književnost. Sopron 1912, 104–105. — Mirko Valentić: Gradišćanski Hrvati od XVI stoljeća do danas. Zagreb 1970, 68. — Martin Meršić ml.: Znameniti i zaslužni Gradišćanski Hrvati. Čakavski sabor 1972, 38.
Stjepan Krpan (1983)
