BALIĆ, Karlo

BALIĆ, Karlo, medievalist i teološki pisac (Katuni kod Omiša, 6. XII 1899 — Rim, 15. IV 1977). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, srednju u franjevačkoj gimnaziji u Sinju 1917, zatim je stupio u franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja na Visovcu. Filozofiju je studirao u Zaostrogu (1918–1919), a teologiju u Makarskoj (1919–1923). God 1923. zaređen je za svećenika. Na dalji teološki studij u Louvain u Belgiji uputio ga je 1923. Petar Grabić. Doktorirao je 1927. disertacijom De theologia mariana Ordinis Fratrum Minorum saeculis XIII et XIV. Nakon povratka u Makarsku (1927), predaje na Franjevačkoj bogosloviji pastoralno i moralno bogoslovije. God. 1933. odlazi u Rim, gdje razvija višestruku djelatnost. Na Papinskom sveučilištu Antonianum profesor je moralnog bogoslovlja i mariologije (1933–1973) te rektor (1947–1953). Mariologiju predaje i na Papinskom sveučilištu Lateranum (1959–1973.). Član je više znanstvenih i crkvenih ustanova i udruženja: Bogoslovne akademije u Zagrebu (1936), Sveučilišnoga filozofskog društva u Louvainu (1941), Papinske akademije Bezgrešnog začeća BDM (1954), Papinske bogoslovne akademije u Rimu (1956), Španjolskoga mariološkog društva (1959) i dr. God. 1959. imenovan je izvanrednim i 1953. redovitim savjetnikom Kongregacije za nauk vjere, a 1964. i Kongregacije za katoličko obrazovanje. Sudjelovao je u pripravnim radovima II vatikanskog sabora kao član Pripravne teološke komisije (1960–1962) te teološki stručnjak u radu samoga Sabora (1962–1965). Pokopan je u Katunima, u crkvi sagrađenoj velikim dijelom njegovom pomoći. — Balićev znanstveni rad usredotočen je na skotizam i mariologiju. Iz tih je područja objavio više djela te niz studija, članaka i recenzija. Bio je također vrstan voditelj i koordinator ekipnoga znanstvenog rada, organizator znanstvenih skupova te urednik i izdavač teoloških i filozofskih edicija. Njegov mladenački rad Les commentaires de Jean Duns Scot sur les quatre livres des Sentences (Louvain 1927) drži se jednom od najvažnijih književno-historijskih studija o Dunsu Scotusu. U njemu je B. utvrdio načela kritičkog izdavanja Scotusovih djela i srednjovjekovnih filozofsko-teoloških manuskripata općenito. Prema tim načelima objavio je djelo Ioannis Duns Scoti, Doctoris Subtilis et Mariani, Theologiae marianae elementa (Šibenik 1933), što ga je dovelo na čelo izdavalačke komisije Scotusovih djela Commissio Scotistica omnibus operibus L Duns Scoti critice edendis praepositae (1938–1975). Od 1950. do 1977. ta je komisija izdala devet svezaka Scotusovih djela, a B. je u njezino ime organizirao tri međunarodna skotistička kongresa (Rim 1950, Oxford i Edinburgh 1966, Beč 1970) te 1966. osnovao Međunarodno skotističko društvo (Societas internationalis scotistica). Radove tih kongresa objavio je u zbornicima Acta congressus scolastico-scotistici internationalis. Još 1935. u Zagrebu i 1937. u Krakovu organizirao je skotističke kongrese kao osnivač i predsjednik Društva franjevačkih profesora iz slavenskih zemalja. Radove tih kongresa publicirao je u dva sveska Collectanea franciscana slavica (1937, 1940). Nakon prvih teoloških rasprava o franjevačkoj srednjovjekovnoj mariologiji, nastavio je mariološka istraživanja, najprije sâm, a zatim sa suradnicima. Mariološke studije objavljivao je u izdavalačkim nizovima koje je sâm pokrenuo: Bibliotheca mariana medii aevi (1931), Bibliotheca assumptionis (1948), Bibliotheca Immaculatae conceptionis (1948), Bibliotheca mediationis (1952), Bibliotheca mariana moderni aevi (1952) i Bibliotheca mariana biblico-patristica (1968). Dok je bio rektor sveučilišta Antonianum, utemeljio je dvije stručne izdavalačke serije: Bibliotheca Pontificii Athenaei Antonianum (1947) i Studia Antoniana (1948). God. 1946. osnovao je Međunarodnu marijansku akademiju (Academia mariana internationalis) i kao predsjednik toga znanstvenog društva organizirao i vodio sedam mariološko-marijanskih kongresa (Rim 1950, 1954. i 1975, Lourdes 1958, San Domingo 1965, Lisabon i Fatima 1967. te Zagreb i Marija Bistrica 1971). Radove s tih kongresa objavio je u serijama: Alma socia Christi (1950), Virgo Immaculata (1954), Maria et Ecclesia (1958), Maria in Sacra Scriptura (1965), De primordiis cultus Mariani (1967) i De cultu Mariano saeculis VI–XI (1971). Također je jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskoga mariološkog instituta pri Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1974–1977). Od 1926. do 1974. objavio je oko 450 priloga u brojnim periodičkim publikacijama na hrvatskom, latinskom, talijanskom, francuskom, španjolskom, engleskom i njemačkom jeziku: Nova revija, Bogoslovska smotra, Acta Ordinis Minorum (Rim), Antonianum (Rim), Estudios marianos (Madrid), La France franciscaine (Pariz), L’Osservatore romano (Rim), Recherches de théologie ancienne et médiévale (Louvain), Rivista di filosofia neo-scolastica (Milano), Studia mariana (Rim), Wissenschaft und Weisheit (Freiburg) i dr. Urednik je više od stotinu zbornika, suradnik desetak enciklopedija, član uredništva nekoliko znanstveno-stručnih revija te pokretač dvanaest izdavalačkih nizova. — Prema ocjenama stručnjaka, B. po svojim istraživanjima kasnosrednjovjekovne filozofije i teologije, posebno skotizma unutar skolastike, ide u redove vodećih svjetskih medievalista, a istovremeno je vrstan poznavalac suvremene teologije te jedan od najuglednijih mariologa. Dobio je više priznanja: crkvenih (medalju Pija XII, 1950), znanstvenih (počasne doktorate Sveučilišta u Ottawi, 1957. i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, 1970. te zlatnu medalju Sveučilišta u Daytonu, SAD 1971) i društvenih (počasno građanstvo Portlanda, SAD, 1957. i Cerro Veronese, Italija, 1969. te medalju Predsjednika Dominikanske Republike, 1965).