BAN, Franjo, dramski glumac i operni pjevač (Zagreb, 1839 — Budimpešta, 1873). Sin Petra, gradskog odvjetnika, brat glumca Slavana i skladateljke Hedvige, zaručnice V. Lisinskoga; kasnije udane Strgar. Jednu pjesmu (Gerličica gerče) objavio je u Koledaru za puk (1850). Bavio se glumom te prvi put nastupio na zagrebačkoj pozornici 1863. u ulozi Leicestera (F. Schiller, Marija Stuart). Od 1865. do 1868. studirao je pjevanje na konzervatoriju u Pragu i nastupao u Operi u Grazu. Od 1869. ponovno je dramski glumac u Zagrebu. Tumačio je između ostaloga uloge Bolinbrokea (E. Scribe, Čaša vode) i Franza Moora (F. Schiller, Razbojnici). Napustivši kazalište posvetio se novčarskoj struci, ali je doskora obolio i umro u budimpeštanskom zavodu za umobolne.
LIT.: (Uspjeh Franje Bana u Grazu.) Agramer Zeitung, 41(1866), br. 279. — August Šenoa (-n-): (»Čaša vode«.) Pozor, 6(1867) 33, str. 129. — Isti: (»Majmun i zaručnik«.) Ibid., 39, str. 153. — Isti: (Franjo Ban.) Ibid., 49, str. 189–190. — Isti: Hrvatsko kazalište. Ibid., 79, str. 307–308. — Isti: (Koncert Irme Terputec i Franje Bana u Zagrebu.) Agramer Zeitung, 43(1868) 198, str. 3–4.
Igor Mrduljaš (1983)
