BANDULAVIĆ, Marko (Bandini Marco, Bandulović), naslovni nadbiskup marcianopolski (preslavski) (Donje Skoplje, danas Donji Vakuf, ? — vjerojatno Bacău, oko 1655). — Pripadao je najvjerojatnije istom rodu kao i priređivač lekcionara Ivan Bandulavić. Početkom 17. st. boravi u Slavonskoj Požegi i Velikoj kao generalni vikar bosanskog biskupa Franje Baličevića (1588–1615), starješina je samostana u Kraljevoj Sutjesci i član uprave franjevačke provincije Bosne Srebrene. God. 1626. pošao je s Ilijom Požežaninom u Vlašku i Moldavsku i ondje organizirao misijski rad franjevaca među katolicima, posebno među Hrvatima u Krašovu, Lipi, Temišvaru i Karanšebešu. Bio je upravitelj tih misija, a vodio je i školu u Karanšebešu. Na prijedlog rimske Propagande imenovan je 16. XI 1643. nadbiskupom naslovne nadbiskupije Marcianopolis, a stolovao je u Preslavu i upravljao katolicima današnjeg rumunjskog i bugarskog Podunavlja. Obavivši kanonsku vizitaciju, napisao je 1646. spis Visitatio generalis omnium Ecclesiarum catholici ritus in provincia Moldaviae. Taj spis, poznat i kao Codex Bandinus, vrijedan je dokumenat za rumunjsku povijest kao i za povijest hrvatskih etničkih skupina u Rumunjskoj. Na rumunjski jezik preveo ga je V. A. Urechia objavivši ga zajedno s originalom u publikaciji Analele academici romane (Bukurešt 1894).
LIT.: Euzebije Fermendžin: Chronicon Observantis Provinciae Bosnae Argentinae. Starine, 1890, 22, str. 38. — Julijan Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1922, 150 i 231. — Jovan Radonić: Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka. Beograd 1950. — Dominik Mandić: Franjevačka Bosna. Rim 1968. — Josip Buturac: Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja. Zagreb 1970.
Franjo Emanuel Hoško (1983)
