BANINA, Ante, general-pukovnik JNA (Iž Veli kod Zadra, 6. IV 1915 — Beograd, 15. IV 1977). Rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, ličilački zanat izučio je u Čakovcu, gdje se uključio u napredni radnički pokret. Zaposlio se u Zagrebu 1932. a zatim do 1936. radio u Splitu i Šibeniku, gdje je pristupio URSS-ovim sindikatima i sudjelovao u akcijama revolucionarnog radničkog pokreta. Član KPH postao je 1939, a 1940. izabran je za sekretara Kotarskog komiteta KPH za Preko (kod Zadra). Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije 1941. zatekla ga je u vojsci te se nakon travanjskog rasula vratio na rodni Iž. Nakon okupacije zemlje 1941, organizirao je oružanu oslobodilačku borbu na zadarskim otocima. U lipnju 1941. osnovao je u Zadru prvu partijsku organizaciju i postao njezin sekretar. Početkom prosinca 1941. organizirao je prvu partizansku jedinicu sa zadarskih otoka i poveo je u Liku, gdje je formirana Dalmatinska partizanska četa. Kao njezin prvi politički komesar radio je na stvaranju bratstva i jedinstva te razvijanju međusobnog povjerenja hrvatskog i srpskog stanovništva u Lici. Početkom svibnja 1942, kada je formiran 1. proleterski bataljon Hrvatske, preuzeo je dužnost njegova komandanta. Istakao se smjelošću i vještinom rukovođenja jedinicama, naročito u borbama na području kninske krajine. U studenom 1942. imenovan je prvim komandantom 13. proleterske brigade »Rade Končar«. Kao zamjenik komandanta 9. Dalmatinske divizije i komandant 16. i 7. banijske brigade sudjeluje u bitkama na Neretvi i Sutjesci. U kolovozu 1943. vraća se u Dalmaciju i preuzima komandu nad obnovljenom 9. dalmatinskom divizijom. Kao njezin komandant istakao se u borbama protiv njemačkih jedinica koje su nakon kapitulacije Italije u jesen 1943. prodirale prema jadranskoj obali. Posebno je zaslužan za izvlačenje divizije iz teške situacije pri njemačkomu zračnom desantu i koncentričnom napadu pješadijskih i motoriziranih jedinica na Drvar (potkraj svibnja 1944). Potom rukovodi 9. dalmatinskom divizijom do oslobođenja Dalmacije (prosinac 1944), kada odlazi u Sovjetski Savez gdje završava Višu vojnu akademiju »K. J. Vorošilov«. Uvođenjem prvih oficirskih činova u NOVJ, dobio je 1. V 1943. čin majora; u čin general-majora unapređen je u svibnju 1946, a u čin general-pukovnika 1960. U NOR-u je više puta bio ranjavan. Nakon oslobođenja zemlje obavljao je visoke dužnosti u JNA: komandant divizije, zatim odreda JNA na Slobodnoj teritoriji Trsta, pa komandant korpusa i armije te glavni inspektor narodne obrane. Dao je veliki prinos izgradnji oružanih snaga SFRJ. U JNA je završio najviše vojne škole. Pored vojnih, obavljao je i visoke partijske i političke funkcije: bio je član CK KPH, sekretar Opunomoćstva CK SKJ za JNA, narodni zastupnik u Saboru SR Hrvatske i narodni zastupnik u Saveznoj skupštini. Umirovljen je 1975. Nosilac je partizanske spomenice 1941, Ordena narodnog heroja te nekoliko visokih jugoslavenskih i stranih odlikovanja.
LIT.: Narodni heroji Jugoslavije, 1. Beograd 1975. — Umro narodni heroj Ante Banina. Vjesnik, 38(1977) 10, 651, str. 1. — Ante Banina. Ibid., str. 5. — Nikola Sekulić: Ante Banina. Borba, 56(1977) 104, str. 6. — Fabijan Trgo: Umro Ante Banina. Slobodna Dalmacija, 35(1977) 9965 (16. IV), str. 1.
Fabijan Trgo (1983)
