BARAČ, Antun

BARAČ, Antun, pisac, prevodilac i bibliograf (Split, 4. V 1868 — Dubrovnik, 23. III 1906). U Splitu je završio osnovnu školu i 1887. klasičnu gimnaziju kao pitomac Biskupskog sjemeništa. Teologiju studirao u Zadru i Đakovu, gdje ga je zaredio biskup J. J. Strossmayer (1892). God. 1892–1897. bio je kapelan u Punitovcima, Trnavi, Županji, Sremskoj Mitrovici i Bošnjacima. Od rujna 1897. do kraja života bio je vjeroučitelj osnovne škoie u Slavonskom Brodu, gdje je od 1891. bio i tajnik odbora za podizanje spomenika M. Mesiću. — Bavio se starijom hrvatskom književnošću, osobito glagoljskom. Priloge s tog područja te prikaze suvremenih publikacija i knjiga objavljivao je u Hrvatskoj kruni (1893), Hrvatskom braniku (1893–1896, 1899–1901, 1903, 1904), Našoj slozi (1896), Posavskoj Hrvatskoj (1896) i Viencu (1896). Više članaka iz Hrvatskog branika, o hrvatskom imenu u starim latiničkim, glagoljičkim i ćiriličkim knjigama, objavio je u posebnoj publikaciji Hrvatski naslov u našoj starijoj književnosti (Sremska Mitrovica 1895). Pisao je i o stranoj književnosti (Voltaire i J. Milton) u Vrhbosni (1897) i Viencu (1899). Književne priloge za djecu – pjesme, kratke pripovijetke i poučne crtice – objavljivao je u Smilju (1896–1897), Anđelu čuvaru (1904/1905–1907/1908) i Pobratimu (1904/1905), članke o suvremenim prilikama i događajima u Posavskoj Hrvatskoj (1898) i Našim pravicama (1905), a priloge s područja religije u Glasniku Biskupija bosanske i sriemske (1896, 1901, 1904). Uredio je kalendar Živio hrvatski Sriem (Sremska Mitrovica 1897). Potpisivao se i pseudonimom Ante Split. Prevodio je s više jezika. Prijevode i preradbe tekstova, većinom s područja religije, objavljivao je u Glasniku Biskupija bosanske i sriemske (1892, 1893, 1895, 1897, 1900) i Vrhbosni (1892, 1894). Među prijevodima su i odlomci iz djela I. Markovića Gli Slavi ed i Papi (Glasnik …, 1900). Tekst M. Gaudela Moscovitija (Vrhbosna, 1892, 11–12, 13) B. je preradio i izdao kao posebnu publikaciju Savjeti pitomcu sjemeništa za vrijeme praznika (Sremska Mitrovica 1894, 1904²; izdanju iz 1904. dodan je Baračev prijevod teksta S. R. Sforze Naputci klericima, pretiskan iz Glasnika …, 1895, 4, 5, 6). Osim toga, objavio je i prijevod s talijanskog pripovijetke S. Fina Zvonko (Pobratim, 1903/1904, 19). U rukopisu je ostao prijevod engleskog proznog djela Svećenik okrvavljene haljine, nepoznata autora. — B. je bio i bibliograf. Većina njegovih priloga s područja književnosti bila je bibliografskog karaktera. Radio je također retrospektivnu hrvatsku bibliografiju. Nastojao je dopuniti i nastaviti Hrvatsku bibliografiju I. Kukuljevića Sakcinskog; obradio je slova A-P s oko 500 naslova te izradio poseban popis knjiga tiskanih 1861–1874. — Svojim bibliografskim člancima B. je bio privukao pažnju javnosti, ali nakon prerane smrti bijaše zaboravljen. Umro je u Dubrovniku, gdje je bio na liječenju. Prigodnicu u povodu njegove smrti spjevao je L. Varga Bjelovarac (Narodna obrana, 1906, 79). Njegova rukopisna ostavština čuva se u splitskoj Naučnoj biblioteci.