BARAČ, Josip
traži dalje ...BARAČ, Josip, publicist i književnik (Split, 31. VIII 1871 — Split, 1. VI 1939). Talijansku osnovnu školu (1877–1882) i klasičnu gimnaziju (1882–1890) polazio je u rodnom gradu. Studirao je klasične jezike (1890–1895) u Zagrebu, Beču i Grazu. Bio je profesor na Klasičnoj gimnaziji u Splitu i kratkotrajno u Zadru (1909–1916), kamo je bio premješten po kazni zbog satire Pajacu. Za I svjetskog rata bio je zatvaran i interniran, a po svršetku rata ponovno predaje na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. God. 1927. prisilno je umirovljen. Reaktiviran je 1930. te radi u Arheološkom muzeju u Splitu, gdje ga F. Bulić zapošljuje kao čitača starohrvatskih natpisa. Potkraj života bio je administrativni inspektor Ministarstva prosvjete. — B. je zarana počeo pisati o književnim i kulturno-povijesnim temama. Već kao student uređuje Spomenicu tridesetgodišnjice smrti hrvatskog pjesnika Luke Botića Spljećanina (Zagreb 1893). Dobro je poznavao rimsku klasičnu književnost, pisao o Tacitu, Horaciju Flaku, Vergiliju i dr. Na popularan način pisao je članke iz arheologije i povijesti u dnevnom tisku. Posebice se bavio prošlošću Splita i pratio suvremena kulturna zbivanja. Pokrenuo je akciju za gradnju gradske biblioteke u Splitu, a po smrti poklonio joj svoju knjižnicu s bogatom dalmaticom i filološkim priručnicima. Pisao je također pjesme i vrlo zapažene satire, najčešće pod pseudonimom Marul, katkada i Bepo Getar. Članke i pjesme objavljivao je u periodicima Satir (Zagreb 1901, 1902), Novi list (Sušak—Rijeka 1902, 1904), Crvena Hrvatska (1906), Hrvatsko pravo (1906), Hrvatstvo (1906), Narodni list (Zadar 1906, 1911, 1912, 1915, 1916, 1918), Sloboda (1909, 1911, 1912), Jug (1911), Hrvatska rieč (Šibenik 1912), Preporod (1911–1913), Brankovo kolo (1912), Hrvatska kruna (1912), Naš glas (1920), Novi list (Split 1920–1922), Duje Balavac (1921), Pučka prosvjeta (Split 1921–1932), Novo doba (Split 1927, 1929, 1932–1935, 1937–1939), Obzor (1930), Jugoslovenske pariske novine (1931), Jadranski dnevnik (1935, 1936), Duje Brbljavac (1937), Dom i svijet (1940), u Izvještaju C. k. velike realke u Splitu (1909/1910) te u Programu G. k. velike gimnazije u Zadru (1915/1916). — Sugrađani su ga cijenili kao temeljita poznavaoca povijesti i kulture Splita, a nakon Bulićeve smrti držan je najboljim gradskim vodičem. U Pučkoj prosvjeti (1922–1932) prevodio je La Fontainove basne.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BARAČ, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/barac-josip>.