BARAKOVIĆ, Juraj

traži dalje ...

BARAKOVIĆ, Juraj, pjesnik (Plemići kod Zadra, 1548 — Rim, 1. VIII 1628). Otac Ivan i majka Jelena, rođ. Marić ili Satalić, živjeli su na obiteljskom dobru u Plemićima, odakle su se, kad je Jurju bilo pet godina, preselili u Zadar. Imao je dva brata, Grgura i Petra, i sestru Margaritu, koja se 1577. udala za Ivana Lukicu ili Lučicu; s njim je imala sina Ivana koji se zajedno s pjesnikovim bratom Petrom spominje kao lice u poznatoj bugarštici o majci Margariti. Elementarnu i humanističku školu završio je u Zadru, a visoke škole, zacijelo teologiju, negdje u Italiji. Kao mladić doživio je ciparski rat (1570–1573) koji se vodio i u okolici Zadra i u kojem je, kako se čini, i sâm sudjelovao. Prvi put se u arhivima spominje kao klerik 1564, a zatim, mnogo kasnije, kao svećenik 1586. Desetak je godina službovao kao župnik u Novigradu, da kao kanonik, negdje na prijelomu stoljeća, iz dosad neutvrđenih razloga, bude protjeran u Šibenik i lišen crkvenih činova. Tu je ostao do 1613, a možda i duže. Životni put završio je u Rimu gdje mu je šibenski prijatelj I. T. Mrnavić podigao ploču u crkvi Sv. Jeronima s nekoliko podataka o životu. Prema njima, pjesnikov daleki predak Bartul istaknuo se na dvoru kralja Bele, sâm Juraj je u ratu protiv Turaka bio ranjen u prsa, njegovao je »ilirske muze« do 80. godine života, a umro je za trećeg hodočašća u Rimu. O navedenom pretku Bartulu povijesna kritika nije našla potvrde, a kako je Mrnavić Barakovićev suvremenik, ostali podaci mogu se držati točnima. — Svi Barakovićevi danas poznati radovi iz poznijeg su doba pjesnikova života, što upućuje na misao da je osim Jarule, Vile Slovinke i Drage, rapske pastirice mogao napisati i druga djela. O tome postoje i nepotvrđeni podaci u zadarskom kalendaru Il Rammentatore dalmatino (za 1868), gdje se navodi kako je Baraković napisao životopis M. T. Cicerona na talijanskom i životopis Sv. Jeronima na hrvatskom jeziku, gramatiku »ilirskog« jezika, navodno tiskanu 1614, i napokon povijest »naroda dalmatinskog i hrvatskog« koju je tiskao pjesnikov nećak Marko Baraković. S više osnova pridaje mu se pohvalnica Čestitom Zadru gradu (uz Budinićev prijevod Psalama Davidovih, Rim 1582) u kojoj se hvali Zadar zbog pjesnika P. Zoranića, B. Karnarutića i Š. Budinića i u kojoj se očituje poznavanje M. Marulića, P. Hektorovića i D. Ranjine. Odnedavna mu se pripisuje rukopisna zbirka propovijedi na hrvatskom (kupljena 1966. u Londonu i pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu). Barakovićev je zajamčeno samo dio tog rukopisa – himna Zadru, na kraju kodeksa, koja se u osnovi podudara s himnom Zadru u V. »petju« Vile Slovinke. Jarula (»jarula« = gredica s cvijećem) je u stihove pretočena Biblija (Stari i Novi zavjet), podijeljena na »šest vikov svita«, prema shemi stvorenoj prvih stoljeća kršćanstva. Djelo je, čini se, plod pjesnikova protureformacijskog mara. U svom drugom, i glavnom djelu, autor je ponesen idejama slavenskog zajedništva (koje je začeo V. Pribojević, a razradio Barakovićev suvremenik M. Orbini). Vila Slovinka, dovršena u Šibeniku najkasnije 1613, ostvaruje se na dvije razine, a na objema je u središtu pažnje grad Zadar. Na prvoj (I–VII), u susretu pjesnika s Vilom Slovinkom, riječ je o zadarskoj prošlosti, o postanku slovinskog naroda i jezika. Na drugoj razini, u susretu s poklisarom livanjskog bega, govori se o tadašnjem Zadru i posljedicama dugotrajne tuđinske vladavine zbog koje Zadrani »vas nauk od skule« promijeniše u »rimski«. U spjevu se naziru i pjesnikove nesuglasice s određenim porodicama u Zadru, možda s onima koje su imale kakve veze s njegovim izgonom iz grada. U svoje djelo unio je B. i neke metričke i strofičke novine: »zučnopojke« (osmerački soneti u funkciji strofe), »osmoretke« (dvanaesteračke oktave), »poluretke« (osmerački katreni) »i pisni skupne« (niz dvanaesteračkih distiha). U posljednjem djelu, u Dragi, rapskoj pastirici, prikazuju se znamenitosti i 1jepote otoka i grada Raba s umetnutom pripoviješću o Kalifrontovoj silnoj ljubavi prema pastirici Dragi, koja završava »prijetvorom« ovidijevskog tipa. — Vilu Slovinku stariji su istraživači držali nejedinstvenim djelom. Novija proučavanja pokazuju da je riječ o novom načinu komponiranja (F. Švelec). Po kompoziciji (spajanje fantazijskog s realnim) i stilu (bujna metaforika) djelo pokazuje crte manirizma (N. Kulumbić).

DJELA: Vila Slovincha Givrgia Barachovicchicc Zadranina v cettare varsti petya sloxena. In Venetia appresso Antonio Turrini 1614, appresso Marco Ginammi 1626², appresso Nicolò Pezzana 1682³; Vila Slovinka (u izboru priredio F. Švelec). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 8. Zagreb 1964. — Giarvlla vressena zvityem od scest vichof svita sloxena v slovinschi giazich po Givrgiu Barachovicchiu Zadraninu. Venetia 1618, 1636², kod Bart. Ginamma 1656³, po Mikuli Pezzanu 17014, pri Bartolu Occhi 17025 i 17206Djela. Priredili Petar Rudmani i Matija Valjavec. Stari pisci hrvatski, 17. Zagreb 1889.
 
LIT.: Franjo Marija Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Dubrovnik 1803, 252. — (Giuseppe Ferrari-Cupilli): Illustri Zaratini. II Rammentatore dalmatino, 25(1868) str. 20. — Matija Valjavec: Juraj Baraković (uvodna studija). Stari pisci hrvatski, 17. Zagreb 1889, V–XIII. — Đuro Šurmin: Djela Jurja Barakovića. Hrvatska, 5(1890) 36, str. 3. — Josip Aranza: Was bedeutet »jarula« bei Baraković. Archiv für slavische Philologie, 13(1891) 1, str. 77. — M. Grgurić: Hrvatstvo naših starih pjesnika. Iskra, 3(1893) 15/16, str. 121–122; 19/20, str. 146–148. — Marko Stanić: Stari zadarski pjesnici, hrvatski rodoljubi. Lovor, 1(1897) 3, str. 21–22; 4, str. 29–30. — Dalmacije. Vienac, 33(1901) 42, str. 841–842. — Camilla Lucerna: Die Hirtin von Arbe. Agramer Tagblatt, 24(1909) 163, str. 2–3. — Petar Kolendić: Baraković i njegovi poznanici u Šibeniku. Prvi izvještaj Ć. k. drž. reformne realne gimnazije u Šibeniku šk. g. 1913/1914, 1914, str. 3–38. — Milan Rešetar: Bibliografski prilozi, 1. Izdanje Barakovićeve »Vile Slovinke« od god. 1626. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1915, 8, str. 462–464. — Arturo Cronia: Dante nella letteratura serbo-croata. Roma 1921, 1924. — Petar Kolendić: O Barakoviću u Šibeniku. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1924, IV/1–2, str. 250–251. — Ante Petravić: Juraj Baraković o Đurđu Brankoviću. Ibid., 1929, IX/1–2, str. 123–128. — Isti: Zadranin Juraj Baraković (1548–1628). Život i rad, 3(1930) V/27, str. 183–190. — Franjo Fancev: Sitni prilozi. 4. Posvetne pjesme uz Barakovićevu »Jarulu« od god. 1605. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1938, 13, str. 287–293. — Stjepan Antoljak: Prilozi biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovića. Ibid., 1952, 23, str. 41–47. — Dušan Berić: Nekoliko podataka za biografiju Jurja Barakovića. Mogućnosti, 1(1954) 5, str. 324–331 i u: Iz književne prošlosti Dalmacije. Split 1956, 35–48. — Božidar Finka: Oko godine prvoga izdanja Barakovićeve »Vile Slovinke«. Zadarska revija, 4(1955) 4, str. 294. — Vjekoslav Maštrović: Nepoznato izdanje Barakovićeve »Jarule«. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1957, 3, str. 199–204. — Petar Kolendić: Kad je postala Barakovićeva »Draga«?. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1959 XXV/1–2, str. 148–149. — Dušan Berić: Da li je »Zorzi Brakoleoni« pseudonim pjesnika Jurja Barakovića? Ibid., 1962, XXVIII/1–2, str. 58–61. — Ivo Petricioli: Šta predstavlja sedmoglava aždaja? Narodni list, 15(1964) br. 662 (30. V). — Franjo Švelec: Juraj Baraković. Vila Slovinka. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 8. Zagreb 1964, 175–193. — Isti: Barakovićevo lutanje morem. Pomorski zbornik, 1965, 3, str. 1057–1065. — Marin Franičević: O Vili Slovinki Jurja Barakovića. Čakavski pjesnici renesanse. Zagreb 1969. 333–365. — Svetozar Petrović: Problem soneta u starijoj hrvatskoj književnosti (oblik i smisao). Rad JAZU, 1969, 350, str. 44–65 i 178–212. — Franjo Švelec: O kompozicijskim osobitostima Vile Slovinke. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 11–15(1975–76) 14/15, str. 555–567. — Nikica Kolumbić: Razdoblje hrvatskog književnog manirizma. Forum, 15(1976) 12, str. 1018–1053. — Franjo Švelec: Po stazi netlačeni. Split 1977, 155–213. — Jurju Barakoviću o tristopedesetoj obljetnici smrti (prilozi više autora i bibliografija). Zadar 1979.
 
Franjo Švelec (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BARAKOVIĆ, Juraj. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 11.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/barakovic-juraj>.