BARBARIĆ, Milivoj
traži dalje ...BARBARIĆ, Milivoj, dramski glumac (Neštin kod Novog Sada, 15. X 1861 — Osijek, 26. III 1925). Poslije očeve smrti prelazi u Beograd gdje uči pjevanje i postaje član Opernog zbora Narodnog pozorišta. Zatim se pridružuje putujućim grupama te obilazi Srbiju i Hrvatsku. God. 1879. dobija angažman u zagrebačkoj Drami, ali se ubrzo vraća putujućim družinama. Razdoblje od 1884. do 1888. provodi u novosadskom kazalištu, potom vodi vlastitu glumačku družinu, a 1892. prihvaća angažman u Beogradu. God. 1895. angažirao ga je intendant S. Miletić za člana zagrebačke Drame i tu djeluje do umirovljenja 1917. Od 1920. stalni je gost kazališta u Osijeku. — Kao dramski glumac debitirao je 1877. u ulozi jednog od Jugovića u Caru Lazaru Matije Bana. Njegov glumački opus obiluje raznovrsnim ulogama, od epizoda do naslovnih likova, a među zapaženijima su: Ljapkin Tjapkin (N. V. Gogolj, Revizor), Machiavelli (J. W. Goethe, Egmont), Bret (E. Rostand, Cyrano de Bergerac), Figaro (P. Beaumarchais, Figarova svadba), Edgar (W. Shakespeare, Kralj Lear), Egej (Shakespeare, San ivanjske noći), Đuro Zrinski (M. Bogović, Matija Gubec), Meyer (H. Nathansen, Iza zidina). God. 1917. proslavio je u Zagrebu 40-obljetnicu glumačkog rada ulogom Pierrea u Brieuxovoj drami Crveni talar, a 1922. u Osijeku 45-obljetnicu kao Herod u Wildeovoj Salomi. — U zrelom glumačkom razdoblju Barbarićevo stvaralaštvo obilježava sklonost oporom realističkom izričaju (A. Milčinović).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BARBARIĆ, Milivoj. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/barbaric-milivoj>.