BARKAČ, Hugo, pedagog i pisac (Gunja, 1. IV 1869 — Zagreb, 7. XII 1914). Osnovnu školu pohađao je u Mrzoviću kod Starih Mikanovaca, četiri razreda gimnazije u Vinkovcima (1882–1886), a učiteljsku školu završio je u Petrinji (1889). Od 1889. do 1893. bio je učitelj u Ljubi kod Iloka i Gunji. God. 1893. odlazi u Bosnu, gdje je u Bosanskom Brodu bio do 1900. učitelj i upravitelj Narodne osnovne škole, a potom do oko 1910. na istoj dužnosti u Kreki, Tuzli (Donjoj Tuzli), Bosanskoj Dubici i dr. Bavio se i politikom (član Hrvatske narodne zajednice). Poslije 1910. je po vlastitoj želji umirovljen. Još je neko vrijeme boravio u Bosni, a zatim se odselio u Zagreb, gdje je živio do kraja života. — Pisao je rodoljubne (u duhu jugoslavenstva), lirske i satirične pjesme te prigodnice (A. Starčeviću i J. J. Strossmayeru) objavljujući u Srijemskim novinama (1891–1893), Posavskoj Hrvatskoj (1894–1895) i Lovoru (1900). Priloge iz metodike nastave u osnovnoj školi te opise dječjih igara objavio je u Školskom vjesniku (1894–1896). O narodnom blagu, političkim i privrednim prilikama na selu pisao je u Hrvatskoj (Sušak—Zagreb), Pokretu (1907) i Hrvatskoj zajednici (1910). Potpisivao se i inicijalima M. H. B. te pseudonimom Mutimir. — Dopisivao se s J. J. Strossmayerom čije se pismo, upućeno Barkaču, čuva u franjevačkom samostanu na otočiću Košljunu.
LIT.: Ivan Bušić: Priposlano. Sriemske novine, 5(1892) 40, Pr., str. 2–3. — (Hugo Barkač). Ibid., 6(1893) 25, str. 2; 97, str. 2. — Izbori za Bosanski sabor. Obzor, 51(1910) 137, str. 2; 143, str. 2.
Redakcija (1983)
