BASILJEVIĆ, Marko

BASILJEVIĆ, Marko (Baseljević, Baseljić, de Basilio, Bassegli), pjesnik (Dubrovnik, oko 1554 — Dubrovnik, 1625). Sin Tome Markova. Primljen je u Veliko vijeće vjerojatno 8. I 1574. Navodi se kao svjedok u parnicama (1575, 1584) i kao jedan od »advocati del commune« (1577, 1582, 1584). Potkraj XVI st. češće se spominje među mladim Dubrovčanima koji su zbog izgreda sudski kažnjavani. Boravio je i na obiteljskim imanjima na poluotoku Pelješcu, u Stonu, a 1595. u gradu Korčuli. God. 1611. istaknuo se kao vođa stranke koja se protivila zavjereničkim planovima braće Marina i Jakova Rastića, Jakova Đurđevića (Đorđića) i dr., dubrovačkih pristaša knezova Savoje i Mantove, koji su tih godina nastojali potaknuti oružane akcije protiv Turaka s istočne obale Jadrana. — Suvremenici su ga nazivali pjesnikom. Tako je njegov prijatelj ili štićenik, dubrovački pjesnik i pisac Antun Sasin Bratosaljić (oko 1518–1595), u posveti svoga epskog spjeva Razboji od Turaka (dovršen 1595) rekao za njega: »U veselju danke traje, Marko, ki je slava i dika, od slavnoga Dubrovnika, slatke pjesni taj spijevaje« i »kad spijevaše tej pjesance pod sjenicom na kraj mora, od Pelješca povrh gora tuj vodeći ... tance«. Uz Marka spominje i pjesnika Maroja Mažibradića Šuljagu (između 1519. i 1525–1591), koji »š ńim u družbi slatko poje, od goruće tej ļuvezni«. M. Franičević navodi da u to vrijeme uz njih dvojicu u Stonu žive i pjesnici Savko Bobaljević Mišetić i Miho Bunić, posjednici na Pelješcu, te da bi se »gotovo moglo govoriti o stonskom književnom krugu«. Dosad nije poznato ni jedno Markovo pjesničko djelo.