BASILJEVIĆ, Toma

BASILJEVIĆ, Toma (de Basilio, de Basileis, Bassegli), teolog (Dubrovnik, 1438 — Dubrovnik, 1512). Sin je dubrovačkog vlastelina Nikolina Frankova i Benedikte Gundulić Benkove. Sa 16 godina ušao je u Dominikanski red promijenivši krsno ime Franko u redovničko Toma. Godinu redovničke kušnje obavio je u samostanu Sv. Križa na otoku Čiovu kod Trogira. Dijalektiku i slobodna umijeća pohađao je u dubrovačkom samostanu Sv. Dominika. God. 1462. otišao je u Padovu gdje je na generalnom studiju svoga Reda u samostanu Sv. Augustina upisao teologiju. God. 1468. položio je bakalaureatski ispit, diplomirao i doktorirao. Odmah je bio primljen u zbor profesora teološkog fakulteta i počeo predavati. Tu se zadržao do ljeta 1474, kada je sa Serafinom Bunićem, zbog neposluha prema sveučilišnim vlastima, lišen katedre i premješten u Dubrovnik. Unatoč tome general Dominikanskog reda Leonardo de Mansuetis imenovao ga je iste godine glavnim upraviteljem generalnog studija u Padovi. Ali istovremeno je i kralj Matija Korvin pozvao Basiljevića i Bunića u Budim da predaju filozofiju i teologiju na provincijalnom studiju dominikanske provincije Ugarske u samostanu Sv. Nikole želeći taj studij učiniti jezgrom budućeg sveučilišta (što je 1477. i uspjelo). Serafin Crijević tvrdi da su njih dvojica ujedno bili Korvinovi savjetnici, dok njihovo sudjelovanje u stvaranju Korvinove knjižnice nije dokazano. Unatoč Korvinovu nastojanju da ih zadrži u Budimu, general Dominikanskog reda ih je na traženje Senata Dubrovačke Republike 1479. pozvao u Dubrovnik, gdje je Basiljević više puta bio na čelu dominikanskog samostana i sudjelovao u donošenju najvažnijih odluka u provođenju redovničke reforme. Bio je pobornik strožeg načina redovničkog opsluživanja i osamostaljenja dubrovačkih dominikanskih samostana. B. je 1487. imenovan prvim generalnim vikarom posebne Dubrovačke kongregacije. U veljači 1487. potajno je putovao u Mletke da uz pomoć nagy-varadskog biskupa Ivana Prostanija, Korvinova poslanika, isposluje opozivanje zabrane plova i trgovanja dubrovačkim trgovcima na mletačkom području. Tom prilikom Senat mu je dao 400 zlatnih dukata da njima pridobije naklonost ugarskog poslanika. Zalagao se i za odvajanje stonske biskupije od korčulanske, pa ga je Senat 1509. imenovao budućim stonskim biskupom (do podjele je došlo tek 1541). — Serafin Crijević, koji je prvi pisao o Basiljeviću, tvrdi da je bio izvrstan propovjednik te da je napisao i nekoliko propovjedničkih djela koja su se kasnije izgubila. G. Rill mu pogrešno pripisuje djelo Historia illustrium Romanorum a I ano usque ad captam a Gotthis Urbem (Rim 1510; autor je baselski dominikanac Thomas Ochsenbrunner).