BAYLON, Mate

BAYLON, Mate, arhitekt (Kaštel-Kambelovac, 3. II 1903). Gimnaziju je završio u Zadru 1921, a Tehničku visoku školu (Die Technische Hochschule, Odjel za arhitekturu) u Beču 1926. Nakon kraćeg boravka u Sarajevu nastavio je usavršavanje u Beču kod arhitekta Ch. Holzmeistera. Vrativši se u Sarajevo radio je 1928–1929. u Direkciji željeznica, a do 1941. kao arhitekt u Gradskom poglavarstvu. God. 1944–1945. bio je na oslobođenom teritoriju najprije u Povjereništvu za ekonomsku obnovu Vis–Beograd, zatim 1945. u Ministarstvu građevina u Beogradu, a kao viši savjetnik Državnog zavoda za projektiranje vodio je 1946–1947. arhitektonski biro. Na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu bio je profesor 1947–1974 (redoviti od 1956). Za svoj rad na projektiranju i izvođenju javnih, stambenih i školskih zgrada dobio je mnogobrojne nagrade na natječajima, a među većim nagrađenim projektima ističu se: Gradska štedionica (1929) i Sokolski dom (1935) u Sarajevu; Ministarstvo prosvjete (1937), Palača Albanija (1938), Etnografski muzej (1938), zgrade CK KPJ i Predsjedništva vlade FNRJ (1946), Koncertna dvorana (1946), stambeni blok (1956) sve u Beogradu; Zadružni dom (s E. Šamanekom) u Zenici (1938); regulacija Novog Sada (1940); projekti individualnih stambenih zgrada NRS s B. Milankovićem (1951) i NRCG (1952); regulacijski plan Zadra s B. Milankovićem (1954), regulacija Savske obale (1955) i dr. Već 1929. izveo je Planinarski dom na Jahorini (izgorio 1932) pa zatim u Sarajevu: Burzu rada (1930), Upravu tramvaja (1931), školu u Nemanjinoj ulici (1931), Gradsku štedionicu (1933), školu na Vratniku (1938, porušena u ratu) te nekoliko obiteljskih kuća. Nakon rata izveo je Spomen-školu Vuk Karadžić u Tršiću (1964) i tri osnovne škole u Valjevu (1972, 1974, 1978). B. se formirao pod utjecajem srednjoevropske moderne arhitekture. Već su prvi njegovi objekti izraz proklamiranih načela jednostavnosti, čistoće oblika i funkcionalnosti moderne arhitekture i u tome je nastojanju ostao sljedbenik A. Loosa u našoj sredini. Baveći se i znanstvenim radom objavio je više knjiga o gradnji i osnivanju škola te o stambenoj i javnoj arhitekturi, djelujući uz to niz godina kao vrstan pedagog. Njegov je društveni rad vezan uz probleme struke (sudjelovao je na stručnim skupovima, u komisiji za izradu standarda, bio je član ocjenjivačkih sudova itd.). Surađivao je u stručnim listovima: Arhitektura (1931, 1932, 1934), Naše građevinarstvo (1947–1950), Zbornik Arhitektonskog fakulteta u Beogradu (1956), Arhitektura i urbanizam (1960, 1975, 1976), Izgradnja (1971, 1973, 1975, 1976) i Čovjek i prostor (1974, 1975). Sudjelovao je na arhitektonskim i likovnim izložbama od studentskih dana u Beču 1926; među njima su zapaženije: Izložba trojice (Petrović, Studin, Baylon), Sarajevo 1933; L’architecture d’aujourd’hui, Pariz 1933; Izložba sarajevskih likovnih umjetnika, Beograd 1937; Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Zagreb 1938, 1939; 15 dana arhitekture, Zagreb 1953; Stan za naše prilike, Ljubljana 1956; Međunarodna revijalna izložba Porodica i domaćinstvo, Zagreb 1958; Stambena arhitektura, Beograd 1975.