BEDINI, Kajetan

BEDINI, Kajetan, arhiđakon i prepošt riječkog kaptola (Rijeka, 28. VIII 1833 — Wörischofen u Austriji, 10. X 1896). Preci su mu podrijetlom iz srednje Italije. Bogosloviju je studirao u Senju, za svećenika je zaređen 1856. i iste godine nastavio studij u zavodu Augustineum u Beču gdje polaže doktorat iz bogoslovlja. Nakon povratka u Senj bio je ravnatelj sjemeništa, kapitularni vikar, profesor povijesti i crkvenog prava. Od 1891. bio je župnik Zborne crkve Sv. Marije u Rijeci, arhiđakon i prepošt riječkog kaptola. — B. se isticao karitativnom djelatnošću, ali i protalijanskom politikom. Službu u Rijeci preuzeo je u trenutku velike političke zategnutosti te je u crkvenim pitanjima počeo provoditi težnje vladine politike nastojeći da se Rijeka otcijepi od Senjsko-modruške biskupije te da se osamostali ili pripoji mađarskoj biskupiji u Nagykanizsi. Ukinuo je u Zbornoj crkvi tradicionalnu hrvatsku konventualnu misu i uveo u bogoslužje latinski, a u crkvenu administraciju talijanski jezik. Njegovi postupci izazvali su javne proteste svećenstva Senjsko-modruške biskupije i negodovanje cijele hrvatske javnosti, u kojoj je pitanje riječke crkve odjeknulo posebno nakon oštre saborske interpelacije Erazma Barčića. Senjsko gradsko vijeće oduzelo je Bediniju naslov svoga počasnog građanina, no on je ipak uspio istisnuti glagoljicu iz Rijeke, pa je tako s njim »završila historija slavenskog bogoslužja u Rijeci« (V. Štefanić).