BEGO, Marin

BEGO, Marin, prozni pisac (Split, 16. XI 1881 — Zagreb, 24. IX 1960). Potječe iz građanske obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Splitu, Šibeniku i Kninu, klasičnu gimnaziju u Sinju i Splitu. Studirao je pravo u Beču (1902–1905) i Zagrebu (1905/1906). Doktorirao je u Zagrebu 1909, a zatim i u Lavovu 1912. Službovao je od 1908. na sudu u Trstu, Rovinju, Voloskom–Opatiji i Pazinu, a zatim je otvorio samostalnu advokaturu u Splitu (1915–1941). Potom odlazi u Zagreb i za rata radi u Ministarstvu prosvjete (1942) te kao činovnik u Ministarstvu vanjskih poslova (1943–1945), a od 1949. do 1954. honorarni je znanstveni suradnik JAZU. Bio je predsjednik Splitskoga kazališnog društva (1928–1934). Od 1953. bio je član Društva književnika Hrvatske. — Kao maturant prevodi ulomke iz Vergilijeve Eneide te fragmente iz djela Homera i Horacija. U književnost je ušao 1902. prozom Spomen-slike u riječkomu Novom listu (br. 66). Pisao je novele i romane nekonvencionalnog sadržaja, naglašena erotičkog prizvuka i humorističko-ironične intonacije te putopise, feljtone, članke o književnosti, kazalištu i politici. Surađivao je u publikacijama: Novi list (1902–1914), Narodni list (Zadar 1905–1919), Naša sloga (1905–1912); Obzor (1905–1914), Savremenik (1909, 1910, 1912), Sloboda (1909, 1912, 1914, 1931), Preporod (1911, 1912), Hrvatska njiva (1917, 1918), Jugoslovenska domovina (1917), Novo doba (1918, 1923, 1929, 1944), Život (1919, 1920), Nova Evropa (1920), Jadranska pošta (1925–1934), Večernja pošta (1925), Otadžbina (1936), Vihor (Split 1937), Spremnost (1943–1945). Za boravka u Trstu uređuje s Milutinom Cihlarom Nehajevim tršćanski dnevnik Balkan (1908/1909), a uredio je i kalendar Jadran (1910). Novela Dvije sestre uvrštena je u 1000 najljepših novela (Zagreb 1932). Za JAZU je dešifrirao latinske skraćenice rukopisa I. Luciusa (13 rukopisnih svezaka). S ruskog je preveo roman F. M. Dostojevskog Igrač. God. 1916. dobio je nagradu Matice hrvatske za zbirku Novele. Proza mu je prevođena na češki, njemački i slovački. U ostavštini su dvije zbirke pripovijedaka (Smijeh i suze, Kolo sreće), radio-drama (Slavuji biglišu) i nedovršena proza (Od pakla do raja). Bavio se i političkim radom pa je s J. Smodlakom osnovao u Splitu 1905. Hrvatsku demokratsku stranku koja istupa protiv kolonata, feudalnih crkvenih daća i lihve na selu. U njoj ostaje do 1933. a poslije osniva političku stranku Zbor, ali zbog sukoba s V. Ljotićem istupa iz nje 1939. i povlači se iz političkog života. — B. je pridonio kultiviranju tzv. srednje ili zabavne književnosti u razdoblju moderne; koristio se principom spajanja naturalističke iskrenosti sa stiliziranom groteskom.