BELAJ, Ferdinand, crkvenopravni pisac (Stupnik, 2. I 1852 — Zagreb, 3. XII 1915). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, teologiju je studirao u Budimpešti i ondje je 1874. zaređen za svećenika. Teološki studij nastavio je u Beču i doktorirao. 1876. God. 1884. imenovan je izvanrednim, a uskoro i redovitim profesorom crkvenog prava na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 1910. — B. je napisao više rasprava i članaka iz područja svoje struke, posebno iz crkveno-ženidbenog prava, a pisao je i o crkvenopovijesnim pitanjima. Surađivao je u Katoličkom listu (1883–1914), u listu Balkan (1897), Glasniku Biskupija bosanske i srijemske (1906), a u Obzoru (1904, 208 i 220) ustao je u obranu glagoljice. — Njegovo djelo Katoličko crkveno pravo isticano je kao prvo takve vrste na hrvatskom jeziku poslije Dalla Costina Zakona carkovnog (1778).
DJELA: Povjest Crkve Kristove, za srednja učilišta. Zagreb 1882, 1892², 1901³. — Tumač k Naputku za duhovne sudove u Carevini Austrijskoj glede stvarih ženitbenih. Zagreb 1887. — Katoličko crkveno pravo. Zagreb 1893, 1901².
LIT.: Luka Marjanović: Katoličko crkveno pravo. Napisao dr. F. Belaj. Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu, 19(1893) 7, str. 343–344; 20(1894) 3, str. 137–138. — Fran Barac: Dr. Ferdo Belaj. Katolički list, 66(1915) 49, str. 489–491. — Stjepan Korenić: U spomen dra Ferde Belaja. Ibid., 50, str. 501–504. — Ivan Angelo Ruspini: Znanstveni rad dr. F. Belaja. Ibid., 49, str. 491–493.
Elizabeta Palanović (1983)
