BELAMARIĆ, Serafin, provincijal franjevaca konventualaca, rodoljub (Šibenik, 26. VII 1869 — Rijeka, 21. IV 1907). Potječe iz obitelji koja je dala više uglednih ljudi i crkvenih dostojanstvenika. Srednju školu završio je u sjemeništu franjevaca konventualaca u Cresu, filozofiju u splitskom samostanu Sv. Frane, teologiju u Rimu na sveučilištu Propaganda Fide gdje je i doktorirao. Nakon povratka u Cres (1893), bio je 12 godina profesor teologije u međunarodnom kolegiju franjevaca konventualaca. Bio je tajnik te dva puta (1899. i 1903) provincijal dalmatinsko-padovanske provincije. — B. je, osobito kao provincijal, nastojao da se samostani u Hrvatskoj odvoje od talijanskog dijela provincije s kojima su bili spojeni od 1826. Zajedno sa subraćom Jozom Miloševićem, Bonaventurom Burićem, Franjom Dobrovićem i dr. brinuo se za podizanje rodoljubne svijesti u svim dalmatinskim samostanima. Promicao je pokret za glagoljicu te je svojom rukom pisao poznatu Spomenicu za upotrijebu staroslavenskog jezika u hrvatskim zemljama upućenu Sv. Stolici 1905. U samostanskim arhivima u Cresu i Splitu nalaze se njegova brojna predavanja iz teologije.
LIT.: Krsto Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936, 7–8. — Schematismus fratrum minorum conventualium Provinciae s. Hieronymi. Zagreb 1939, 53. — Giacomo Bigoni: L’ archivio conventuale di S. Francesco di Cherso. Roma 1973, 186. — Marin Oreb: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Split 1973, 215.
Nikola Mate Roščić (1983)
