BELGLAVA, Antun

BELGLAVA, Antun, glagoljaš, korčulanski i trogirski biskup (Zadar, 16. IV 1730 — Trogir, 20. II 1790). Rođen je u plemićkoj obitelji. C. G. F. Heyer navodi Belglave kao zadarsko plemstvo, a Š. Ljubić za Antuna kaže da je »lozom Budvanin«. God. 1750. B. je postao klerikom, stekavši prvu naobrazbu kod dominikanaca u rodnom mjestu. Bogosloviju je učio u Padovi, gdje je stekao doktorat obaju prava, a po povratku u Zadar postavljen je za kancelara nadbiskupa M. Karamana (1745–1771). Zatim je bio imenovan kanonikom kaptola u Ninu i apostolskim protonotarom, a 1767. kanonikom kaptola u Zadru. Tu je bio profesor teologije te prosinodalni ispovjednik i egzaminator. Bio je cijenjen zbog svoje učenosti i zbog vješta obavljanja mnogih kaptolskih službi. U Zadru se posebno bavio korigiranjem glagoljskih liturgijskih knjiga, po nalogu rimske Propagande, a vjerojatno potican nastojanjima nadbiskupa Karamana. Za biskupa Zante (Zákinthos u Jonskom moru) imenovao ga je 1778. papa Pio VI, ali je to mjesto sa zahvalnošću odbio (Bianchi). Zatim je 1781. postavljen za biskupa u Korčuli, gdje je nastupio tek u studenom 1782, poslije konsakracije u Veneciji. Već u rujnu 1787. postavljen je za biskupa u Trogiru. Vjerojatno su česte promjene u odgovornoj funkciji bile razlogom da je njegov rad na ispravljanju glagoljskih crkvenih knjiga ostao nedovršen. Njegovom potporom izdaje 1789. u Rimu A. Juranić Nauk karstjanski.