BELIĆ, Nikola

BELIĆ, Nikola, pisac glagoljaš (Ugljan, XVIII st.). Autor je nekoliko zbornika i zbirki propovijedi, od kojih se u cijelosti ili djelomice do danas sačuvalo osam rukopisa. Većinom su to kratki rukopisni odlomci ili dijelovi ili ostaci većih Belićevih zborničkih cjelina i zbirki propovijedi. Samo jedna, najveća Belićeva zbirka ovih tekstova (Arhiv JAZU, IV a 94), može se pouzdano datirati između 1746. i 1756, dok se dva rukopisna odlomka od osam navedenih rukopisa (IV a 137 i IV a 80/22) ne mogu sa sigurnošću pripisati ovom autoru. Zbirke propovijedi pisao je B., prema vlastitim riječima, za svoju uporabu. Svi njegovi sačuvani rukopisi čuvaju se danas u Arhivu JAZU. Opisao ih je V. Štefanić pod sljedećim naslovima: Zbirka propovijedi (IV a 94), Zbirka propovijedi (IV a 132), Zbirčica propovijedi (IV a 133), Korizmene propovijedi (IV a 142/IV a 154), Deset propovijedi (IV a 127), List propovijedi (IV a 80/23), Zbirčica propovijedi (IV a 137) i Odlomci korizmene propovijedi (IV a 80/22) (glag.). Prije Štefanića s manje pojedinosti opisao je ove rukopise I. Milčetić, a dosta sumarno i R. Strohal, koji je i objavio jednu propovijed (Predika 3. nedilje korizme, Kršćanska škola, 1911, str. 81–83) i devet legenda (»Prilike« iz stare hrvatske glagolske knjige, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1918, 23, 115–119). B. je jedan od poznatijih i očito plodnih glagoljskih pisara u sjevernoj Dalmaciji sredinom XVIII st. Svi Belićevi rukopisi pisani su kasnim tipom glagoljskoga kurzivnog pisma koji po grafijskim i ortografskim osobinama pripada pisarskoj školi sjevernodalmatinskih otoka, a njegov je jezik mješavina štokavskih i čakavskih elemenata s ikavskim refleksima (V. Štefanić).