BELIĆ, Stjepan (Stjepan Rabljanin), predavač staroslavenskog jezika (Rab, oko 1460 — Zadar, oko 1550). Franjevac trećoredac, magistar biblijskih znanosti i bakalaureus prava. Bio je triput provincijal. Od franjevačkog povjerenika za Dalmaciju dobio je 23. IV 1494. dopuštenje da predaje »staroslavenski jezik i druge nauke koje pripadaju svetom bogoslovlju«, pa je to prvi naš poznati službeno imenovani predavač staroslavenskog jezika. Njegovo imenovanje ujedno pokazuje da se već krajem XV st. staroslavenski jezik predaje glagoljašima uz druge teološke discipline. Katkada se u literaturi (Jelić, Fućak) ovlaštenje udijeljeno fra Stjepanu krivo pripisuje njegovu bratu Jakovu.
LIT.: Luka Jelić: Fontes historici liturgiae glagolito-romanae a XIII ad XIX saeculum. Krk 1906, XV st., str. 28 (br. 119). — Stjepan Ivančić: Povjestne crte o samostanskom III Redu sv. o. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi. Zadar 1910, 167–169, 251; Prilozi, str. 164. — Vjekoslav Štefanić: Glagoljaši u Kopru g. 1467–1806. Starine JAZU, 1956, 46, str. 221–222. — Jerko Fućak: Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara. Zagreb 1975.
Josip Tandarić (1983)
