BENEŠIĆ, Jelka, kiparica i slikarica (Ilok, 13. XI 1909). Kćerka je Franje, političara i pisca. Polazila je osnovnu školu i realnu gimnaziju u Iloku, maturirala u Zemunu. U Zagrebu je studirala na Filozofskom fakultetu od 1928. do diplome 1932, a na Umjetničkoj akademiji u Varšavi kiparstvo i keramiku od 1933–1934 (F. Strynkiewicz i K. Tichy). Bila je profesor (filozofija, lingvistika i likovni odgoj) u Ivangradu (Berane), Osijeku, Karlovcu, Zagrebu i u Iloku (gdje živi u mirovini), a paralelno je studirala (1936–1939) kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (R. Frangeš Mihanović, F. Kršinić). — Zaokupljena pedagoškim radom i zbog slaba zdravlja nije se intenzivnije bavila kiparstvom; akvarele je slikala za školskih praznika. Otkad je u mirovini, intenzivnije se bavi umjetnošću. Akvareli – pretežno pejzaži – čistih su prozirnih boja svijetle skale, a motivski naglašuju romantički ugođaj. U skulpturi prevladavaju portreti, ističe se realističko opažanje s oštrom karakterizacijom modela. Važnija djela: poprsja Julija Benešića i Adolfa Jakšića, portreti Ivana Meštrovića i Dragutina Barbarića (odreda u bronci) te fontana u dvorištu hotela »Dvorac« – sve u Iloku, Danica Pinterović (1978) i Glava djevojčice u Osijeku; akvareli: Pogled na Ilok s Dunava, Iločki motivi (I i II, 1975). Samostalno je izlagala u Iloku (1962, sa Z. Mušićem), a sudjelovala je i na skupnim izložbama: Proljetna reprezentativna izložba likovnih umjetnika i Skupna izložba osječkih likovnih umjetnika (Osijek 1940), a nakon oslobođenja u likovnim grupama slavonskih slikara i kipara (Osijek 1955, 1965, 1966 i 1973, Vukovar 1973, Ilok 1974), na Bijenalima Slavonaca (Osijek 1967, 1975/1976,1977 i 1979, Vinkovci 1967/1968, Vukovar i Rovinj 1976, Ilok 1978 i 1979), izložbe likovnih radnika općine (Vukovar 1964 i 1965, te Ilok 1965), Izložba fundusa Galerije i Slavonski pejzaži (Vukovar 1971); stalno izlaže na Iločkim likovnim susretima.
