BERBUČ, Milan, slikar (Ljubljana, 25. V 1920). Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu od 1942 (V. Becić, A. Mezdjić, M. Tartaglia), diplomirao 1947. Nastavio je studij na Akademiji upodabljajočih umetnosti u Ljubljani (klasa G. Stupice) i 1948. magistrirao slikama Čovjek s trubljom i Autoportret. God. 1953. osnovao je (zajedno s D. i M. Tršarom, M. Šušteršičem, F. Peršinom, A. Eržen, M. Vovk i M. Cetinom) Skupinu 53, koja okuplja slovenske umjetnike raznovrsnih orijentacija, ali predstavlja prvi otpor socijalističkom realizmu. God. 1955. boravi šest mjeseci u Amsterdamu te na poticaj povjesničara umjetnosti H. L. C. Jaffea priređuje samostalnu izložbu u Amsterdamu, Hagu i Larenu. Uspjeh izložbe omogućio mu je višemjesečni boravak u Londonu i Parizu. Nakon desetak godina slobodne profesije, radio je od 1957. do 1968. kao nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, a zatim prelazi u slobodne umjetnike. Bio je na studijskim putovanjima u Španjolskoj, SR Njemačkoj i nekoliko puta u Italiji. — U počecima pod inspiracijom P. Cézannea (oznaka zagrebačke škole), instinktivno prihvaća sumorna raspoloženja slovenskog Krasa (roditelji su podrijetlom iz Vipavske doline) te ga varira u svojim pejzažima s Krasa, u cjelinama Napuštena dalmatinska sela, Primorske vedute, Zagorski bregi, kao i u nizu interijera, portreta, u mrtvim prirodama, u seriji Lončarev stol (1970), u Vjenčanju (1978) s popratnim portretima i u stiliziranom Koncertu (1978). Unutar te melankolično-meditativne koncepcije, dužem sazrijevanju zamišljene slike, javljaju se eksperimentalni izlazi u arabesku, ornament (inspiriran folklorom), kolaž, ukrase od rezuckanog papira, inkrustacije komadićima stakla, a u ranijoj su dobi (početkom 60-ih godina) i ekspresionistički pokušaji (Makedonski sajam, Vatrogasci, Cirkus). Bavi se i keramikom i slikarskom dekoracijom keramike. Radi u ulju, temperi, akvarelu, acrylicu. — Izlagao je samostalno u Amsterdamu, Hagu, Larenu (1955/1956), Poreču (1973) i Zagrebu (1979), s V. Sokolić (Rijeka 1958; Zagreb 1961, 1963, 1968, 1970, 1972, 1975, 1977, 1978, 1980; Split i Beograd 1962. i Poreč 1973), s V. Sokolić i J. Poljanom (Celje 1963) te na skupnim izložbama: Skupina 53 (Ljubljana 1953, 1955, 1963, 1973), Salon 59 (Rijeka 1959), izložbe ULUH-a, odn. HDLU (Zagreb 1960–1967, 1969–1971, 1976), Slike i kipovi umjetnika Hrvatske darovani Skoplju (Zagreb 1963), izložbe Likuma (Zagreb 1964, 1982), Zagrebački salon (Zagreb 1969–1975), Pokloni i otkupi (Rovinj 1973), Likovni anale (Poreč 1972, 1977), Likovne teme danas (Zagreb 1974), Stalni postav recentne hrvatske likovne umjetnosti (Zagreb 1975–1978), Likovne generacije (Zagreb 1980) i dr.
LIT.: Josip Depolo: Nemiri na platnima Milana Berbuča. Vjesnik, 18(1957) 21. V. — Boris Vizintin (b. v.): Dvije fizionomije jedne izložbe. Novi list, 15(1958) 29. III. — Un vetro sfacettato per la pittura di Berbuč. La voce del popolo, 15(1958) 27. III. — Josip Depolo: Nemirni Berbuč. Vjesnik, 20(1959) 23. I. — Fran Šijanec: Sodobna slovenska likovna umetnost. Maribor 1961, 216. — Melankolični štimunzi, Milan Berbuč, salon ULUH. Vjesnik, 29(1968) 16. X. — Elena Cvetkova: Dva autora – dva pristupa. Večernji list, 15(1970) 23. III. — Janez Mesesnel: Zvest, uspešen. Ob razstavi M. Berbuča v romanski hiši v Poreču. Delo, 15(1973) 12. IX. — Magda Weltrusky: Kolosijeci koji se ne ukrštavaju. Svijet, 1975, 30. IV. — Elena Cvetkova: Slikati je lijepo, Vesna Sokolić i Milan Berbuč 30 godina na likovnoj pozornici. Večernji list, 22(1977) 23. IV.
Zdenko Šenoa (1983)
