BEREZIN, Leonid V., ruski diplomatski predstavnik u Rijeci (? — ?). Od oko 1861. do 1866. bio je potkonzul, a 1869–1871. konzul u Rijeci. Prema Glasonoši (1863, 5) prije 1861. bio je ruski diplomatski predstavnik u Srbiji. U Rijeci se kretao u krugovima tamošnjih Hrvata; znao je hrvatski i bio vrlo aktivan član Narodne čitaonice riečke od 1862. do odlaska iz Hrvatske 1871 (iste godine izabran je u siječnju za člana uprave društva); po odlasku ostavio je čitaonici svoju knjižnicu. D. Lopašić spominje njegovu prepisku s karlovačkim parohom Nikolom Begovićem; 1863. postao je član tamošnje Narodne čitaonice. Cuvajev podatak o njegovu prilogu za otvaranje Kraljevskoga gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima svjedoči o njegovu zanimanju za promicanje prosvjete u našim krajevima. Njegovo djelo o hrvatskim zemljama Horvatija, Slavonija, Dalmacija i Voennaja Granica, 1, 2 (Petrograd 1879) tadašnja je kritika vrlo povoljno ocijenila istaknuvši da je pisano »riedkim poznavanjem stvari, na temelju pouzdanih većinom domaćih izvora. Ovako obsežnog djela o hrvatskih zemljah, prikazanih u cjelini nema ni na hrvatskom jeziku, a kamo li u kojem drugomu (Narodni list, 1879, 47). »Rado priznajemo da je pisac pisao svoje djelo… sa najljepšom sućuti prema narodu hrvatskom« (Ibid., 1880, 8). U našem prijevodu objavljen je piščev predgovor djelu (Ibid., 1879, 47) i dio teksta s naslovom Dalmacija (Narodni glasnik, Temišvar 1880, 32–45). Slavist i publicist Jan Pëtr Jordan namjeravao je djelo prevesti na njemački, no izišao je samo pokusni svezak (u Beču 1880). B. se na djelu potpisao kao dějstv. člen Imper. Russk. Geogr. Obščestva i dr. učenyh’ obščestv’. U Arhivu JAZU čuva se jedno njegovo pismo F. Račkom i dva J. J. Strossmayeru (sva iz 1868), a spis o njegovu imenovanju ruskim konzulom u Rijeci (30. XI 1869) u Historijskom arhivu u Rijeci (br. 400/1870). — Njegova žena Minka (Wilhelmina) rođ. Vojkffy Klokočka (umrla u Petrogradu 1882), kći grofa Žige i Marije Ditković, s kojom se oženio 1866. u Zagrebu, izdala je 1872. u Hamburgu knjigu rodoljubnih i ljubavnih pjesama Aus einem Frauenherzen. Iz te zbirke preveo je Ivan Trnski dvije pjesme: Pjesničtvu (Vienac, 1872, 26; Glasonoša, 1907, 1) i Hrvatskoj domovini (Vienac, 1872, 28; Glasonoša, 1906, 51). Poslije je s mužem živjela u Rusiji.
LIT.: (Minka i Leonid V. Berezin). Narodne novine, 32(1866) 264, str. 2. — (Dušan Lopašić): Iz prošlih dana. Glasonoša, 2(1906) 47, str. 2; 48, str. l. — Leonid. — (Leonid V. Berezin). Glasonoša, 3(1863) 5, str. 2. — Hof- und Staats-Handbuch des Kaiserthumes Osterreich. Wien 1866. — (Prikazi djela Leonida V. Berezina o Hrvatskoj i pokusnog sveska njemačkog prijevoda.) Narodni list, 18(1879) 47, str. 1–2; 19(1880) 8, str. 3; Mjesečnik, 6(1880) 10, str. 421; Sloboda, 7(1884) 100, str. 3. — Spomen-knjiga koju je prigodom pedesetgodišnjice Narodne čitaonice riečke izdao odbor. Sušak 1901, 26, 34, 89. — Antun Cuvaj: Građa za povijest školstva, 4. Zagreb 1910. — Minka. — (Minka Berezina). Narodne novine, 48(1882) 264, str. 2. — Stjepan Frauenheim (Sn. Fm.): Povodom ankete »Danice«. Također jedan dokumenat! Danica, 3(1933) 67, str. 3.
Dunja Detoni-Dujmić i Tatjana Radauš (1983)
