BERKOVIĆ, Zvonimir, filmski redatelj i scenarist, kazališni i glazbeni kritičar (Beograd, 1. VIII 1928). Osnovnu školu i niže razrede gimnazije pohađao je u Zaječaru, a 1943. s obitelji je preselio u Zagreb, gdje je maturirao 1946; učio je violinu na Konzervatoriju u klasi S. Šuleka. Neko je vrijeme studirao filozofiju, a zatim režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Bio je dramaturg Zagrebačkoga dramskog kazališta (1953–1954), zatim »Jadran-filma«, a 1957. prelazi u slobodnu profesiju kao filmski radnik. Od 1974. nastavnik je filmskog scenarija i filmske dramaturgije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Član je Društva filmskih radnika Hrvatske, gdje je više puta bio član Upravnog odbora, a 1968–1970. i predsjednik. Obavljao je dužnost potpredsjednika Saveza filmskih radnika Jugoslavije. — Bavio se kao student kazališnim i glazbenim kritikama a nastavio ih je objavljivati u publikacijama: Narodni list (1952–1955, 1958), Studentski list (1952, 1957), Vjesnik u srijedu (1952, 1954, 1955, 1970), Krugovi (1953, 1954), Naprijed (1953, 1954), Zagrebački tjednik (1953), Globus (1954), Politika (1954, 1967), Vjesnik (1954, 1964, 1965, 1968), Teatar (1956, 1957), Kulturni radnik (1957), Filmski vjesnik (1959), Večernji vjesnik (1959), Telegram (1966, 1969), Književne novine (1967), Hrvatski tjednik (1971). Prvi scenarij napisao je (zajedno sa S. Kolarom i N. Tanhoferom) za igrani film Opsada (1956) u režiji B. Marjanovića. Za scenarij filma H-8 (zajedno s T. Butorcem, u režiji N. Tanhofera) dobio je »Zlatnu arenu« i nagradu »Jelen« na festivalu u Puli 1958. Napisao je scenarij za ekranizaciju Gervaisove drame Karolina Riječka (1961, režija V. Pogačić) i za treću priču Poslije predstave (režija A. Vrdoljak) u omnibus-filmu Ključ (1965). Napisao je i desetak scenarija za dokumentarne, nastavne i crtane filmove. Prvi put je samostalno režirao dokumentarni film Moj stan (1962), prema vlastitom scenariju, za koji je dobio nagrade na festivalima u Beogradu i Cannesu, dok je Balada o pijetlu (1964) nagrađena na festivalu u Beogradu. Režirao je film Dubrovačke ljetne igre (1969). Prvi igrani film, Rondo (1966), koji je režirao po vlastitom scenariju, psihološka je drama iz suvremenog života. Za taj film dobio je nagrade za scenarij na festivalima u Puli (1966) i u Atlanti (SAD, 1967). Po vlastitom je scenariju režirao i film Putovanje na mjesto nesreće (1971).
LIT.: Čedo Prica: Berkovićevo otvaranje u filmskoj partiji šaha. Telegram, 7(1966) 340, str. 7. — Rondo. Ibid., 347, str. 11. — Konrad Eberhardi: Pažnja, Berković. Filmske sveske, 1(1968) 7, str. 501–502. — Jean-Ely Fauvet: Začarani krug i propast strukture. Ibid., str. 504. — Ulrich Gregor: Komentar stvarnosti. Ibid., str. 503. — Gerard Langlois: Remek-delo Zvonimira Berkovića. Ibid., str. 497–500. — Henri Rabine: Rondo. Ibid., str. 494–496. — Petar Krelja: Rondo novijeg hrvatskog filma. Filmska kultura, 13(1969) 65, str. 29–37. — Milan Ranković: Društvena kritika u savremenom jugoslovenskom filmu. Beograd 1970, 75–79. — Ivo Škrabalo: Hrvatski igrani film (1945–1969). Kolo, 8(128)(1970) 12, str. 1492–1493. — Petar Volk: Svedočenje, hronika jugoslovenskog filma 1945–1970. Beograd 1975, 20, 67, 78, 145–146.
Ivo Škrabalo (1983)
