BERNARD

BERNARD, senjski biskup (XIV st.). Bio je opat opatije Sv. Jurja kraj Senja kad ga je senjski Kaptol krajem 1332, nakon smrti biskupa Jurja izabrao za njegova nasljednika. Izbor su odobrili Frankapani, gospodari Senja, a za biskupa ga je posvetio Dominik Lukarev (Periander), splitski nadbiskup i metropolit. Papa Ivan XXII, koji je sebi pridržao pravo podjele svih većih beneficija i crkvenih službi, istodobno je senjskim biskupom imenovao augustinca Ivana te ga 4. I 1333. već kao posvećena biskupa poslao u Senj. Biskupu Ivanu žestoko su se oduprli izabrani biskup B., knezovi Frankapani, kler i vjernici te je pobjegao na Rab. Odanle je pod prijetnjom izopćenja tražio od Bernarda da odstupi, a od klera i naroda da ga se odreknu. Nakon uzaludnih prijetnji Ivan je izopćio Bernarda, senjski Kaptol, opate opatija Sv. Jurja i Sv. Križa te neke uglednije Senjane, a pošto svi ostadoše ustrajni u nepokornosti, udario je čitavu biskupiju interdiktom. U Ivanovu korist intervenirao je i papa Benedikt XII uputivši 7. I 1337. jedno pismo biskupima u Rabu i Osoru te opatu samostana Sv. Petra u Rabu, drugo splitskom nadbiskupu, a treće vjernicima i kleru Senjske biskupije. U dvjema ispravama izdanim u srpnju i kolovozu 1339. spominje se Ivan kao senjski biskup, no on 1337–1344. boravi na papinskom dvoru u Avignonu, a B. je zasigurno upravljao biskupijom od 1333. do početka 1337. Čini se da je spor riješen istom nakon Bernardove smrti kada je prema Eubelu, Ivan 1348. imenovan za splitskog nadbiskupa, a senjskim je biskupom 1349. postao dominikanac Prothiva (Protiva) de Longavilla.