BERSA, Bruno, kipar (Zadar, 12. X 1863 — Zadar, 18. II 1932). Brat pisca i arheologa Josipa te skladateljâ Blagoja i Vladimira. Završio je četiri razreda realne gimnazije u Zadru, kadetsku školu u Trstu, te dvije i pol godine Staatliche Gewerbeschule (obrtna škola) u Innsbrucku. Služio je kao pješadijski poručnik u Splitu, Zadru i Innsbrucku, gdje je bio nastavnik crtanja na vojnoj školi. God. 1897. napustio je vojni poziv u činu natporučnika, studirao kiparstvo na Akademie der bildenden Künste u Beču. Boravio je na usavršavanju u Parizu. Predavao je francuski jezik i crtanje na Višoj realnoj gimnaziji u Zadru. Radio je poprsja (gđa Medici, gđa Titti, Josip Bersa, Ante Bajamonti, Ivan Smirić, general Pollak, dr Bottura, namjesnik Nardelli), statuete (likovi dalmatinskih seljaka), aktove, kompozicije (Časovi očaja, Robinjice). U Rivista dalmatica pisao je o postanku crkve Sv. Donata u Zadru (1922–1923, 3) te isto tako o baptisteriju crkve Sv. Stošije (1922–1923, 2).
LIT.: Boško Desnica: Izložba Bersa—Botura. Letopis Matice srpske, 85(1900) CCLVII/5, str. 89–90. — Dva umjetnika gg. Ivan Rendić i Bersa. Jedinstvo, 8(1901) 6. V. — Vinko Kisić: Vajar Bruno Bersa. Savremenik, 7(1912) 1, str. 79–80. — G. Pierucci: Bruno Bersa. Il Littorio dalmatico, 13(1935) 78, str. 4.
Zdenko Šenoa (1983)
