BERVALDI, Josip

BERVALDI, Josip, crkveni povjesničar i arheolog (Stari Grad na Hvaru, 30. XII 1871 — Split, 6. VI 1943). Gimnaziju je završio u Splitu, a bogosloviju u Zadru. Zaređen je potkraj 1895. Bio je najprije župnik u Desanama i Bagalovićima, selima u Donjem Poneretavlju, gdje je osnovao seoske zadruge, a zatim u Solinu, gdje je proučavao spomenike starokršćanske Salone. Uočivši njegove arheološke sklonosti, F. Bulić ga je poslao na studij arheologije u Rim (1907–1909) i Beč (1910). Nakon povratka u domovinu bio je neko vrijeme župnik u Vranjicu (1913–1915), a istovremeno je radio za Arheološki muzej u Splitu. — Kao seoski župnik zainteresirao se za socijalno-gospodarske probleme na selu i, u želji da pomogne siromašnom seljaku, osnovao je (zajedno s Franom Ivaniševićem i Šimom Lukićem) Zadružni savez za Dalmaciju. Svoje ideje kako bi imao funkcionirati Zadružni savez iznio je u knjižici Duh seoskih zajmovnih blagajna prema načetima Guljelma Raiffeisena. Za predsjednika Zadružnog saveza bio je izabran 12. II 1914. Kako je u radu naišao na poteškoće i nerazumijevanje, povukao se s položaja i prestao djelovati u zadrugarstvu. U vrijeme suradnje s Arheološkim muzejom u Splitu nastalo je njegovo najvažnije djelo Kronotaksa solinskih biskupa… (u suradnji s F. Bulićem). Upustio se i u polemiku o Sv. Dujmu. Surađivao je u časopisima i listovima: Narodni list (Zadar 1903), Prosvjeta (Cetinje 1903, 1904), Hrvatska kruna (1906, 1910, 1912, 1913), Bullettino di archeologia e storia dalmata (1907–1909), Zadrugar (1908, 1913–1915, 1918, 1919, 1921, 1922, 1926, 1927), Zemljoradnička zadruga (1909), Prava Crvena Hrvatska (1911), Pučke novine (Split 1911), Hrvatska rieč (1913), Jugoslavenski narod (1923), Jadranska straža (1924), Ribar (1925, 1926), Novo doba (Split 1929, 1935, 1937).