BETLHEIM, Stjepan, neuropsihijatar (Zagreb, 22. VII 1898 — Zagreb, 24. IX 1970). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, a medicinu studirao u Grazu i Beču, gdje je 1922. diplomirao. Neuropsihijatriju specijalizira u Beču, Berlinu, Zürichu i Parizu, a u Beču je promoviran za doktora medicinskih znanosti. Vrativši se u Zagreb, otvara privatnu ordinaciju, a uz to od 1928. radi na Neuropsihijatrijskom odjelu Zakladne bolnice, gdje 1935. osniva Stanicu za psihohigijenu i vodi je do 1941. Za okupacije odlazi u Bosnu na suzbijanje endemskog luesa, a 1943. pridružuje se NOB-u. Od 1948. asistent je Neuropsihijatrijske klinike u Zagrebu. God. 1952. habilitira se za naslovnog docenta radnjom Neurotičke smetnje kod shizofrenije, a 1953. na Klinici osniva i do umirovljenja (1968) vodi Psihoterapijski odjel, prvi takve vrste u Jugoslaviji, koji je poslije prerastao u Centar za zaštitu mentalnog zdravlja. God. 1954. izabran je za sveučilišnog docenta, 1959. za izvanrednog, a 1965. za redovitog profesora Medicinskog fakulteta za kolegij medicinska psihologija. Uz to predaje psihopatologiju na Višoj defektološkoj školi u Zagrebu. — Kao učenik P. Schildera i sljedbenik S. Freuda B. je u našu psihijatriju uveo psihodinamički pristup. Još za specijalizacije dao je vrijedan prilog razumijevanju sadržaja Korsakovljeve psihoze (Archiv für Psychiatrie, 1924) pa taj rad citira i Freud u svojim djelima o tumačenju snova. Dao je važne priloge teoriji hipnoze, osobito korištenju sugeriranih snova u hipnozi (I Congressus psychiatriae Bohemoslovenicus, Prag 1961) te teoriji i primjeni kratke psihoterapije (Neuropsihijatrija, 1953). Osobito se bavio neurozama, posebice proučavanjem i liječenjem psihičke impotencije (Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 1953; Neuropsihijatrija, 1956, 1963; Liječnički vjesnik, 1959, 1961). Prvi je u Jugoslaviji započeo liječenje neurotičara grupnom psihoterapijom pridajući veliku važnost analizi snova u grupi (Neuropsihijatrija, 1953, 1957, 1960; Acta psychotherapeutica, psychosomatica et orthopaedagogica, 1955; Problèmes actuels de Psychothérapie, 3, Basel 1960). B. je nastojao razviti psihoterapijsku orijentaciju ne samo kod neuropsihijatara već i kod liječnika opće prakse i drugih stručnjaka koji izučavaju psihološku dimenziju ličnosti – pedagoga, defektologa, socijalnih radnika (Liječnički vjesnik, 1966). — Bio je inicijator i organizator prvih jugoslavenskih psihoterapeutskih seminara, simpozija i kongresa, osnivač i prvi predsjednik Psihoterapijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske i Udruženja psihoterapeuta Jugoslavije. Djelovao je kao ekspert za mentalnu higijenu u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Nosilac je visokih odlikovanja; bio je počasni član Zbora liječnika Hrvatske te Udruženja neurologa i psihijatara Jugoslavije.
DJELA: Pokušaj ispitivanja alkoholizma kod školske djece (sa suradnicima). Zagreb 1955. — Psihijatrija (sa R. Lopašićem, S. Doganom i suradnicima). Beograd—Zagreb 1959, 1961², 1965. — Neuroze i njihovo liječenje (sa D. Blažević i suradnicima). Beograd—Zagreb 1963.
LIT.: Boris Pegan ml.: Prof. dr Stjepan Betlheim. Medicinar, 16(1965) str. 115–116. — Prof. dr Stjepan Betlheim. Neuropsihijatrija, 18(1970) str. 119–122. — Maja Beck-Dvoržak i Neda Bućan: In memoriam Dr Stjepan Betlheim. Liječnički vjesnik, 93(1971) str. 395–396. — Komemoracija profesoru doktoru Stjepanu Betlheimu. Psihoterapija, 1(1971) str. 4–7.
Vladimir Dugački (1983)
