BJELEVAC, Hifzi Abdurezak
traži dalje ...BJELEVAC, Hifzi Abdurezak, prozaik i publicist (Mostar, 8. VI 1886 — Zagreb, 25. II 1972). Osnovnu i srednju trgovačku školu polazio je u Mostaru (1895–1902), zatim Galata-saraj u Carigradu, ali ga napušta zbog očeve smrti. U zavičaj se vratio 1905. te najprije radio u Ljubuškom, potom bio korespondent i knjigovođa u Mostaru. Od 1909. do 1920. porezni je činovnik u Travniku, Mostaru, Stocu, Goraždu, Čajniču i Sarajevu, do 1922. direktor tiskare u Sarajevu, zatim referent za turizam u Ministarstvu trgovine i industrije; usporedo je dopisnik »Jugoštampe« i agencije »Avala«. God. 1931. radio je u Presbirou u Beogradu kao stručnjak za turski, potom u informativnoj službi. Bio je ataše za tisak poslanstva u Ankari i Carigradu (1934), zatim se vraća u Presbiro u Beogradu (1936). Umirovljen je 1937. Do početka rata radi u direkciji Putnik u Beogradu, a od jeseni 1941. djeluje u Zagrebu kao financijski službenik te usporedo objavljuje. Književno je djelatan i u godinama nakon oslobođenja. — Javio se zapisom narodne pjesme u Beharu (1901/02, 5), a u književnost je ušao pjesmom Mehmed-paši Sokoloviću Visokom (Pobratim, 1902/03, 1). Uz pjesme, pisao je pripovijetke, drame i romane ljubavnih i egzotičnih naglasaka s tematikom iz života bosansko-hercegovačkih muslimana i iseljenika u Tursku. Svjedočio je o sukobu istočnog i zapadnog pogleda na svijet te rastakanju tradicije. Kao urednik Novog vijeka (1920) i Behara (1921) objavio je više članaka o kulturnoj povijesti i tadašnjici Bosne (problemi muslimanskih intelektualaca, emancipacija žene) te reportaža o našim krajevima (Mostar, Herceg-Novi, Cavtat i dr.). Publicističku je djelatnost razvio kao dopisnik Jugoslovenske pošte (1930) iz Turske pišući o reformama M. K. Atatürka. Objavljivao je u listovima Behar (1901/02, 1902/03, 1907/08–1910/11), Biser (1912–14, 1918), Gajret (1912–14, 1924–25, 1927, 1933), Novi čovjek (1925–27, 1929), Danica (1940–41) i dr. Boraveći u Turskoj, surađivao je u listovima Ulus (Ankara), La république (Carigrad) i Çumhurijet (Carigrad). Potpisivao se V. Rezak, Z. Dugdah, H. Mereš. Više njegovih romana izlazilo je u nastavcima: Pod drugim suncem (Biser, 1912–13), Rene Logotetides (Pravda, 1919), Među očevim ljudima (poslije prerađeno u Ana Zolotti; Novi vijek, 1920), Isčahureni leptiri (poslije Melika; Večernja pošta, 1922–23), Sabina Sarian (Gajret, 1924–25), Ana Zolotti (Obzor, 1927). Proza mu je prevedena na češki, francuski i grčki. Prevodio je poeziju i prozu s turskog i francuskog (R. A. Sevengil; Goli ljudi, Zagreb 1945). U ostavštini su romani Hazer i Napuljsko-šumsko poduzeće te više pripovijedaka, pjesama i prijevoda. — Bjelevčev rad znači kontinuitet u književnom stvaralaštvu bosanskohercegovačkih muslimana na početku XX st. Uz M. Ćazima Ćatića prvi je od muslimanskih književnika prihvatio simbolizam i uveo moderan prozni izraz. Obrađujući povijesnu i egzistencijalnu zbilju muslimanskog svijeta, B. je postavio temelje društveno-zabavnoj prozi, ali bez dublje poruke i s dosta naivnosti u slikanju života bosanskih begova i demokratskih pokreta u Turskoj. Zbog erotskih sadržaja nazvan je »ženskim« piscem i našim Lotijem (M. Idrizović).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BJELEVAC, Hifzi Abdurezak. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/bjelevac-hifzi-abdurezak>.