BLAŽ JURJEV TROGIRANIN (Blasius Georgii de Lapaç, Blassius, Blaxius Georgii pictor de Tragurio), slikar (Lapac?, oko 1390 — Zadar, 1450). Prvi se put spominje 1412. u Splitu kad se obvezao ukrasiti svod nad glavnim oltarom crkve Sv. Frane, a potom 1419. u Trogiru, gdje slika stijeg hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda, i 1420. svjedoči pri sklapanju nekog ugovora. Već 1421. nalazi se u Dubrovniku, gdje se zadržao sve do 1427; tu je imao radionicu u koju je 1423. primio Martina Petkovića iz Jajca, 1425. Radosava Vukčića, a 1426. Lancelota, sina Andrije vunara. God. 1429. ponovno se spominje u Trogiru kao bratim bratovštine Sv. Duha, a 1431. djeluje na Korčuli. Tu ima radionicu u koju uzima đaka Antuna Grbašića i obvezuje se naslikati poliptih u crkvi Svih svetih u Blatu (isplaćen 1439) po uzoru na poliptih s glavnog oltara korčulanske katedrale. Od 1433. do 1442. boravi ponovno u Trogiru: 1435. obvezuje se naslikati poliptih na oltaru Sv. Jeronima u benediktinskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja, 1436. potpisuje poliptih u crkvi Sv. Jakova na Čiovu, a 1437. slika poliptih u franjevačkoj crkvi Sv. Marije. U ožujku 1445. završio je radove na orguljama franjevačke crkve u Zadru, a u svibnju iste godine boravio je u Splitu. God. 1447. potpisuje kao Blaž Zadranin sliku Gospa od Kaštela, a 1448. piše u Zadru oporuku u kojoj se spominju obje ranije preminule supruge: Draga i Anka. — Blažev opus sačinjavaju raspela u crkvi Sv. Frane u Splitu i Sv. Nikole u Stonu, potom – Bogorodica s djetetom u Sv. Đurđu na Boninovu u Dubrovniku, minijatura matrikule bratovštine Sv. Duha u Trogiru s prikazom bratima koji se klanjaju Presvetom Trojstvu (Zbirka crkvenih umjetnina u Trogiru, ranije u kaptolskom arhivu), poliptih u Opatskoj riznici u Korčuli (ranije u kapeli Sv. Marije i katedrali), poliptih u Zbirci crkvenih umjetnina u Trogiru (ranije u benediktinskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja i katedrali), Gospa u ružičnjaku (Zbirka crkvenih umjetnina u Trogiru), poliptih u trogirskoj Zbirci crkvenih umjetnina sa slikarevom signaturom ispod drvenog reljefnog lika Sv. Jakova (ranije u crkvi Sv. Jakova na Čiovu), Bogorodica s djetetom (Kaštel-Štafilić, vlasništvo obitelji Ćipiko), poliptih u zbirci dominikanskog samostana u Trogiru,poliptih u korčulanskoj crkvi Svih svetih, Bogorodica s djetetom (Muzej grada Šibenika) i poliptih u šibenskoj Zbirci crkvenih umjetnina u Sv. Barbari (ranije u crkvi Sv. Antuna). Od ovih se slika stilski razlikuje Bogorodica s djetetom, tzv. Gospa od Kaštela (Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, nekoć u crkvi Gospe od zdravlja i katedrali), za koju se drži da je Blaževo kasno djelo; vjerojatno parafraza neke ranije Madone. Ima još nekoliko slika na kojima je prepoznatljiv Blažev utjecaj, a neke su barem djelomično njegov rad: triptih na groblju u Segetu, fragment predele s likom Bogorodice u Opatskoj riznici u Korčuli, neki dijelovi poliptiha iz crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku, Bogorodica s djetetom (Galerija umjetnina u Splitu), veliko raspelo u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru i dr. — Prema stilskoj analizi Blaževih djela pretpostavlja se da je slikarstvo učio u Veneciji u početku XV st. te nastavio i poslije pratiti kretanja u njemu (Niccolo i Zanino di Pietro, Gentile da Fabriano, Jacobello del Fiore, Giambono). Unatoč utjecajima, B. je originalan slikar kasnogotičkoga slikarskog izraza s nizom osobnih i lokalnih crta te jedan od najvažnijih predstavnika »dalmatinske slikarske škole«. Duh kasne gotike prisutan je u stavu likova, u naborima tkanina, u oblikovanju prijestolja, jastuka i aureola te u bogato izrezbarenim okvirima. Najosobniji je Blažev izraz u tipologiji: svetačka lica dugih bademastih očiju, izbočenih bjeloočnica i prodorna pogleda, likovi kratkih podbradaka i naglašenih jagodica te dugih i tankih prstiju. Trečentističke reminiscencije prepoznaju se u tamnoputim staračkim likovima stroga izraza, a Bogorodice i mladenački sveci (četiri varijante Sv. Mihovila) istančane su elegancije. Na zlatnim pozadinama ističu se u veoma uspjelim odnosima nijanse srebrnosivog i ružičastog, tamnomodrog; smeđeg i zelenog te crvenog i crnog. Blaževe su slike neujednačene kvalitete; tome su razlogom još uvijek nedovoljno razjašnjena suradnja s pomoćnicima ili starenje umjetnika u provincijskoj sredini. Mišljenja o rekonstrukciji njegova opusa bila su podijeljena sve do otkrića potpisa na poliptihu u crkvi Sv. Jakova na Čiovu pri restauraciji 1961. te otkrića nekih dokumenata vezanih uz sačuvana djela.
LIT.: Lj. Karaman: O domaćem slikarstvu u Dalmaciji za vrijeme mletačkog gaspodstva. Almanah Jadranska straža, 1927, str. 558–589. — Isti: Umjetnost u Dalmaciji, XV i XVI vijek. Zagreb 1933, str. 156, 158–159. — C. Fisković: Gotička drvena plastika u Trogiru. Rad JAZU, 1942, 275, str. 103–106, 130–131. — Lj. Karaman: Domaći slikari u Dalmaciji. Spremnost, 1(1942) 3, str. 10. — J. Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., 1–2. Beograd 1952. — K. Prijatelj: Prilog trogirskom slikarstvu XV stoljeća. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1955, 9, str. 136–154. — V. J. Đurić: Slikar Blaž Jurjev. Ibid., 1956, 10, str. 153–169. — B. Pecarski: Jedna trogirska minijatura XV stoleća. Ibid., 1960, 12, str. 146–154. — K. Prijatelj: Problem opusa slikara Blaža Jurjeva Trogiranina. Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1960, 2, str. 31–37. — C. Fisković: Neobjavljeno djelo Blaža Jurjeva u Stonu. Prilozi povijesti umjetnasti u Dalmaciji, 1961, 13, str. 114–132. — G. Gamulin: Blassius pincssit. Telegram, 2(1961) 15. XII, str. 3. — K. Prijatelj: Uz nalaz potpisa Blaža Jurjeva Trogiranina. Bulletin JAZU, 9(19(1) 3, str. 190–194. — C. Fisković: Neobjavljeno djelo Blaža Jurjeva u Splitu. Peristil, 1962, 5, str. 45–51. — Isti: Poliptih Blaža Jurjeva u trogirskoj katedrali. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1962, 14, str. 115–136. — V. Foretić: Poliptih Blaža Jurjeva u korčulanskoj crkvi Svih svetih. Ibid., str. 104–114. — V. J. Đurić: Dubrovačka slikarska škola. Beograd 1963, 33–35, 66–67. — K. Prijatelj: Slikar Blaž Jurjev. Zagreb 1965. — I. Fisković: Dva drvena gotička kipa s Pelješca. Bulletin JAZU, 14(1966) 1/3, str. 50–61. — K. Prijatelj: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća. Zagreb 1968, 11–13. — D. Domančić: Gospa Blaža Jurjeva u Šibeniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1972, 19, str. 79–84. — C. Fisković: Gotički triptih u Segetu. Bulletin JAZU, 15–22(1974) 1/3, str. 117–130. — Isti i B. Zelić-Bućan: O poliptihu Blaža Jurjeva u Trogiru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1975, 20, str. 67–79. — B. Fučić: Glagoljica i dalmatinski spomenici. Ibid., 1980, 21, str. 274–275. — K. Prijatelj: Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1983, 13, 14. — Isti: Uz nove restauratorske zahvate u Trogiru i Dubrovniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1985, 25, str. 185–188. — J. Belamarić: Prilog za Blaža Jurjeva Trogiranina. Mogućnosti, 34(1986) 31/12, str. 823–829. — C. Fisković: Poticaj za upoznavanje Blaža Jurjeva. Ibid., str. 819–822. — K. Prijatelj i dr.: Blaž Jurjev Trogiranin (katalog izložbe). Split—Zagreb 1986–1987.
Kruno Prijatelj (1989)
