BLAŽEKOVIĆ, Stjepan

BLAŽEKOVIĆ, Stjepan, pedagog i pisac (Nova Gradiška, 18. VIII 1872 — Zagreb, 12. VI 1942). Učiteljsku školu završio 1893. u Petrinji. Službovao najprije u Hrvatskoj, a zatim, zbog opozicijskoga političkog uvjerenja i držanja, od 1899. u Bosni. Bio je učitelj u Čapljini, Foči i Tolisi, a školski upravitelj u Doboju i Sarajevu do umirovljenja 1926. Potom se preselio u Zagreb. — Sudjelovao je u pokretanju lista Saveza učiteljskih društava u Bosni i Hercegovini Učiteljska zora, surađujući s Antunom Jukićem, Ivanom Milićevićem i Stjepanom Radulovićem. U Doboju je osnovao Hrvatsku čitaonicu i podružnicu Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, u kojemu je neko vrijeme u Sarajevu bio odbornik. U Bosni je održao više analfabetskih tečajeva za odrasle te bio tajnik i aktivan staleški radnik u Učiteljskom društvu u Sarajevu. Sudjelovao je u reviziji školskih knjiga za Bosnu i Hercegovinu. Od 1909. dopisni, od 1917. pravi član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. Važniji su mu pedagoški članci: Uzgojni momenat u narodnim rečenicama (Školski vjesnik, 1905, 11/12), Za nesrećnu djecu (Napredak, 1905, 45), Koji su uzroci da naši muslimani nijesu svoju djecu slali u školu (Škola, 1908, 11), Koliko i kakvih pojmova donesu djeca u školu (Napredak, 1911, 2–10), Bosansko školstvo 1911–1912 (Hrvatski učiteljski dom, 1914, 7). Neke radove objavio je pod pseudonimom Emil Aleksandar Ivanović. Prilozi su mu većinom tiskani u stručnim listovima i časopisima: Vjesnik Županije virovitičke (1894–96), Škola (Gospić 1895), Napredak (1896–99, 1903–04, 1908–09, 1917, 1931), Jedinstvo (1900), Katolički list (1900), Osvit (1900, 1902–03), Školski vjesnik (1900–02, 1906–07), Behar (1908–09), Hrvatski učiteljski dom (1908–11, 1915, 1917–19), Učiteljska zora (1910, 1914–15, 1917). Bavio se i književnim radom, pišući pretežito za djecu i mladež, te objavljivao u časopisima Smilje (1894–96), Bršljan (1895) i Pobratim (1902–04).