BLAŽEVIĆ, Emilio (Blažić), pjevač i pjevački pedagog (Kraljevica, 2. XII 1879 — New York, na početku 1962). Sin brodovlasnika i pomorskog kapetana, polazio Nautičku akademiju u Bakru. Već sa 13 godina osnovao školski tamburaški zbor Mladi mornar. Svršivši nautiku nastavlja studij u Beču, ali ubrzo odlazi u SAD. God. 1900. boravi u Chicagu i bavi se publicistikom, zatim odlazi kao koncertni pjevač (bariton) u Buffalo, odakle 1910. seli u New York. Tu se povezao s iseljenicima iz jugoslavenskih zemalja te počeo raditi u njihovim kulturno-umjetničkim društvima. Godinama je bio zborovođa Hrvatskoga radničkog pjevačkog društva Gaj, Jugoslavenskoga pjevačkog društva Jedinstvo i pjevačkog društva Istra. Za društvo Gaj komponirao je pjesmu Gajevska, a za newyorškog gradonačelnika F. H. La Guardiju, prijatelja hrvatskih iseljenika. uglazbio je pjesmu P. Preradovića Zora puca. Prema riječima L. Goranina, B. je »cio svoj život posvetio širenju hrvatske i jugoslavenske glazbe putem iseljeničkih pjevačkih zborova.« Usporedo je u New Yorku poučavao pjevanje u vlastitom studiju (tzv. Metropolitan Opera House Studio) pa je tijekom nekoliko desetljeća odgojio više opernih i koncertnih pjevača.
LIT.: L. Goranin: Maestro Ernil Blažević na putu u domovinu. Matica, 3(1953) 6, str. 130 — Iseljenička proslava u čast maestra Emilija Blaževića. Ibid., 8(1958) 3, str. 56. — M. Curać: Emil Blažević. Ibid., 11(1961) 2, str. 14. — I. Čizmić: Hrvati u životu Sjedinjenih Američkih Država. Zagreb 1982, 365–366.
Anđelka Stipčević-Despotović (1989)
