BLAŽEVIĆ, Jakov

BLAŽEVIĆ, Jakov, revolucionar, političar i državnik (Bužim kod Gospića, 24. III 1912). Osnovnu školu i gimnaziju polazio u Gospiću, studij prava upisao 1930. u Zagrebu. Još kao gimnazijalac pristupio revolucionarnomu radničkom pokretu i 1928. postao član KPJ. Za studija aktivno radio u naprednomu studentskom pokretu sudjelujući u gotovo svim političkim akcijama zagrebačke partijske organizacije. Bio je proganjan i izvođen pred Sudbeni stol u Zagrebu i Državni sud za zaštitu države u Beogradu te 1931. utamničen 7 mjeseci. God. 1934. postaje rukovodilac tehničkog aparata PK KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, a za člana PK kooptiran je 1936. iste godine diplomirao je na Pravnom fakultetu te po odluci PK vraća se u Gospić, gdje je do početka II svjetskog rata radio u odvjetničkoj kancelariji, što mu je omogućilo šire dodire s ljudima i djelovanje na političkom i organizacijskom jačanju SKOJ-a i KPH u Lici. Zbog toga je bio u stalnom sukobu s organima vlasti. Ljeti 1940. na I okružnoj konferenciji na Plitvicama izabran je za sekretara OK KP Hrvatske za Liku i delegata za V zemaljsku konferenciju, na kojoj je izabran za člana CK KPJ. Nakon fašističkog napada na Jugoslaviju, B. je na sjednici CK KPJ i CK KPH u Zagrebu 8. IV 1941. delegiran u grupu koja je upućena u Komandu grada sa zahtjevom da se razdijeli oružje radnicima te da se puste iz zatvora i logora politički zatvorenici. Jedan je od organizatora ustanka u Hrvatskoj i organizator ustanka u Lici. Pod njegovim neposrednim vodstvom u kolovozu 1941. od boraca s područja gospićkog kotara osnovan je gerilski bataljon »Velebit«, koji je u jesen iste godine prerastao u 1. lički NOPO »Velebit«. B. je utjecao i na formiranje ostalih partizanskih jedinica u Lici te stvaranje masovnih antifašističkih organizacija omladine i žena, odnosno jedinstvene narodnooslobodilačke fronte. Kao istaknutog revolucionara i organizatora ustanka talijanski vojni sud osuđuje ga 1941. na smrt u odsutnosti. Bio je sekretar OK KPH za Liku (osim od rujna 1941. do svibnja 1942), a 1943. izabran je za člana IO ZAVNOH-a, gdje pretežno radi na organiziranju nove narodne vlasti, narodnog sudstva i tužilaštva. U tom je smislu važan njegov referat održan na Prvom kongresu pravnika antifašista Hrvatske u Glini od 12. do 14. VIII 1944. Iste godine izabran je za prvog predsjednika Vrhovnog suda ZAVNOH-a, a pri kraju rata postavljen je za prvoga javnog tužioca Hrvatske i na toj dužnosti ostaje do 1948. Obavljajući tu važnu i zapaženu funkciju u obrani tekovina NOB-a od pokušaja kontrarevolucije i ostataka kvislinških snaga, zastupao je i optužnicu protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca (1946). Nakon rata obavljao je visoke državne i partijske dužnosti: savezni ministar za trgovinu i opskrbu (1948–50), potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za privredu u Vladi NR Hrvatske (1950–53), predsjednik IV Sabora Hrvatske (1953–62). God. 1962. postaje predsjednik Privredne komore Jugoslavije, 1964. potpredsjednik SIV-a, a potom je biran za predsjednika Sabora (1967–74). U tom je razdoblju osobito pridonio razvitku jugoslavenskoga ustavnog sustava kao predsjednik Ustavne komisije SR Hrvatske i član Savezne ustavne komisije prilikom donošenja novog Ustava. God. 1974–82. predsjednik je Predsjedništva SR Hrvatske. Član je Predsjedništva SSRNH, Savezne konferencije SSRNJ, Savjeta Federacije i rezervni general-major JNA te član CK KPH (SKH) i CK KPJ (SKJ) od 1940. do X kongresa i član Predsjedništva CK SKJ od IX do X kongresa. Za dugogodišnji i kontinuirani rad kao pravnik i državnik izabran je 1981. za počasnog doktora zagrebačkog Sveučilišta. — Osnivač je i suradnik časopisa Narodni tužilac, Nova trgovina i Naša zakonitost. Više priloga s tematikom iz NOB-a objavio je u zbornicima sjećanja sudionika: Ustanak je planuo (Gospić 1961), Lika u NOB 1941 (Beograd 1963), Na svijetlim stazama (Smiljan 1964), Lika u NOB-u 1942 (Beograd 1971), Prva godina narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca – Korduna – Gline – Like – Gorskog kotara – Pokuplja i Žumberka (Karlovac 1971). Druga godina narodnooslobodilačkog rata na područje Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i Žumberka (Karlovac 1973). Blaževićevi publicistički i teoretski radovi te govori i intervjui objavljeni su u periodicima Arhiv za pravne i društvene nauke (1945), Vjesnik (1945,1951–52,1954,1956–57, 1959, 1963, 1967–79), Narodni tužilac (1946), Borba (1948, 1959, 1961, 1964, 1965, 1968–69, 1972–77), Narodni list (1951), Trgovinski almanah (1951), Naprijed (1952), Nova trgovina (1952), Ličke novine (1955), Politika (1956, 1968), Privredni pregled (1956, 1959, 1962, 1964–65), Glas Zadra (1957), Informator (1957, 1964, 1968), Komunist (1958, 1961, 1964, 1966, 1973, 1975, 1980), Novi list (1960, 1966, 1968), Jugoslavensko pronalazaštvo (1963), Međunarodna politika (1963), Ekonomska politika (1964, 1971, 1974), Pravna misla (Skoplje 1968), Pomorstvo (1969), Naše teme (1970, 1975), Svenarodna obrana (1971), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1971, 1974), Naša zakonitost (1972–74, 1976, 1979), NIN (1973), Delo (1974), Pravnik (1974, 1977), Privredni vjesnik (1974), Naša armija (1975), Dometi (1976), Radničke novine (1976, 1981), Narodna armija (1977), Večernji list (1977, 1979), Marksistička misao (1978), Oko (1978), Privreda i pravo (1978), Četvrti jul (1980), Zbornik Historijskog arhiva (Karlovac 1969, 1971), Danas (1982–83) i dr. — Kao istaknuti revolucionar, partijski radnik i državnik B. je u tijeku rata i nakon oslobođenja idejno-političkim i teorijskim radom mnogo pridonio stvaranju i djelovanju Partije, izgrađivanju revolucionarne vlasti i razvoju sustava socijalističkog samoupravljanja. Osobito je zaslužan za ostvarivanje i punu afirmaciju bratstva, jedinstva i ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda, posebno u Hrvatskoj, te svih naroda i narodnosti naše zemlje. — Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena narodnog heroja, Ordena junaka socijalističkog rada i drugih visokih jugoslavenskih i stranih odlikovanja.